Vjerovali ili ne: Mostar i dalje bez sportske dvorane!

Košarkaši HKK Zrinjski po prvi puta su u povijesti postali prvaci države, a rukometaši HMRK Zrinjski bili su u igri za neki od pokala do samog kraja sezone.
Tih dana kada su momci s lentom lili znoj i ostavljali srce na parketu školske dvorane bilo je cool i in biti viđen u dvorani. Sijevali su blicevi foto aparata, diktafoni su se užarili, i mnogi su tih dana tapšajući ljude iz klubova po leđima obećavali bolje sutra za sport u Mostaru.

Za to bolje sutra nitko nije tražio ništa nemoguće. Minimum minimuma je jedna normalna sportska dvorana kakvu posjeduju sva veća sela u okruženju i malo veća briga lokalne zajednice za vrhunski sport i sportaše u Mostaru.

Nije nam teško vratiti se na obećanja, ali to je suvišan posao jer obećanja slušamo posljednjih dvadesetak godina. Od tada do danas ništa se promijenilo nije, i kako sada stvari stoje neće se ni promijeniti jer za promjene nema nikakve volje.

Ambicije HKK Zrinjski i HMRK Zrinjski su velike. Ambiciozni ljudi iz klubova zamislili su da Mostar stave na sportsku kartu svijeta, tako što će svom gradu priuštiti vrhunska regionalna natjecanja. Ono što je zamišljeno to se počelo i ostvarivati. Košarkaši Zrinjskog su u Mostar doveli prestižnu Aba 2 Ligu, a rukometaši su gradu na Neretvi priuštili jedan europski dvomeč. Onaj drugi s mnogo jačim protivnikom zbog nedostatka dvorane morali su igrati u Rusiji do koje su putovali danima i na tom putovanju proživjeli jednu vrstu pakla.

I kada smo napokon pomislili da je to onaj okidač koji će pokrenuti izgradnju dvorane to se opet nije pomaklo s mrtve točke. Nova sezona je pred vratima. Valja se prilagoditi školi u čijem je vlasništvu dvorana, i napraviti raspored treniranja i igranja utakmica. Za pohvalu je što je škola obnovila dvoranu, ali ta školska dvorana pretijesna je za sve zainteresirane.

Kada bi nekome u svijetu pričali da košarkaški prvak države dijeli termin treniranja s drugim klubom u dvorani,  vjerojatno bi pomislio da ste ludi. Kada bi mu poslije toga rekli da se u istoj dvorani termin dijele muški i ženski rukometni klub sigurno bi vas poslao po uputnicu za bolnicu.

Ne treba smetnuti s uma i to da HŽRK Zrinjski i ŽKK Zrinjski 2010 imaju ambicije krenuti stopama košarkaša i rukometaša, ali ambicije su jedno, a stvarnost nešto drugo. Kvaliteta i volja postoje, a sve ostalo je u domenu naučne fantastike.

Tako je to u Mostaru koji je u pravom smislu sportski fenomen koji mora zauzeti svoje mjesto u knjizi rekorda. Biti državni prvak u dvoranskom sortu u gradu bez dvorane jeste za knjigu rekorda ili za rubriku vjerovali ili ne!

E, pa vjerovali ili ne Mostar će i dalje biti bez sportske dvorane. Napravljen je veliki rezultatski iskorak, a sve ostalo se vratilo nekoliko koraka unatrag. Pitanje je dana i koliko će organizatori natjecanja gledati kroz prste našim klubovima i puštati ih da organiziraju utakmice u neuvjetnoj dvorani?

Gledajući na tu činjenicu s neke sportske strane možda bi i bilo najbolje da se to što prije dogodi, pa da se nekome ulije voda u uši i da se konačno započne gradnja sportske dvorane kakvu Mostar i Zrinjski zaslužuju.

Ako se to ni tada ne bi dogodilo postoje dva scenarija za dvoranski sport. Prvi je ići recimo u Nevesinje igrati utakmice, kao što je nekada išla mostarska Lokomotiva, a drugi je jednostavno staviti ključ u bravu i zaključati sport u gradu koji ne brine za sport.

O pomoći lokalne zajednice klubovima pisali smo nebrojeno puta, ali to ne pije vode. Dug je red onih koji žele doći u Mostar i ostvariti profit u njemu, a kada dio zarade treba ostaviti u sredini gdje je zarađena nema ih nigdje.

HERCEGOVINA.info