Sve za Zrinjski, Zrinjski ni za što

Kraj je godine i svi bi trebali biti umorni. Međutim oni koji nisu umorni su klubovi iz športske obitelji Zrinjski. Plemići i u ovo predblagdansko vrijeme ostavljaju srce na parketu, a rezultati koje postižu najbolje su čestitke za Božić svima koji nose sveti grb i lentu crvenu na srcu i u srcu.

Prvo su nas razveselili majstori malog nogometa iz HFC Zrinjski koji su suvereno osvojili prvo mjesto na VBT HVIDRA Mostar 2018. Ovaj turnir je jedan od najjačih u okruženju i prvo mjesto Plemića veliki je uspjeh. Plemići iz HFC Zrinjski na najboljem putu su i da osvoje naslov prvaka, i ovim putem na kraju ove kalendarske godine samo onaj tko je zavidan neće priznati da nova Uprava na čelu s mladim ljudim radi sjajan posao.

Sjajno radi i rukometni klub sa svojom upravom. Ljudi daju sve od sebe da mostarski rukomet budu na nivou kakav ovaj grad i sveto ime Zrinjski zaslužuju. Uoči ove sezone znali su ljudi iz HMRK Zrinjski u što se upuštaju, ali nisu niti jednog trenutka dvojili hoće li se suprotstaviti svim barijerama. Sezona nije krenula dobro, i Plemićima su mnogi okrenuli leđa, a uz klub su ostali oni vjerni, kako u pobjedi, tako i u porazu. U ovo predblagdansko vrijeme rukometaši su nas obradovali s dvije vezane pobjede i trasirali put prema vrhu kojim će krenuti u nastavku sezone.

Sinoć su nas obradovali i košarkaši HKK Zrinjski. Pobjeda u Bratuncu sedma je uzastopna u domaćoj ligi, a Plemići su ostvarili i nekoliko pobjeda u 2. ABA Ligi. O košarkašima Zrinjskog i njihovim podvizima pisali smo puno, a pisat ćemo još više jer je riječ o sjajnom sportskom kolektivu koji je po prvi puta u Mostar donio titulu košarkaških prvaka. Za njih sezona nije gotova i naredni tjedan Plemiće čekaju dva važna meča u kojima će dati sve od sebe da pobjede i tako završe ovu sjajnu godinu.

Za sve gore navedene klubove iz obitelji Zrinjski vrijedi da su uspješni i da se do zadnje kapi krvi bore za čast imena koga ponosno nose. Ono što je još zajedničko svima njima jeste da nemaju dvoranu, ali biti najbolji u dvoranskom sportu u gradu bez dvorane Plemićima ne predstavlja problem.

Zajedničko ovim našim klubovima jeste da grad i ne prati njihove uspjehe, ni blizu koliko drugi gradovi prate svoje poprilično neuspješne klubove. Prije neki dan smo pisali da su mnogi tu uz klubove kada se slave titule i naslovi, a kada treba pomoći klubove koji osim imena Zrinjskog predstavljaju i grad Mostar svi nestanu u vidu magle. Svjedoci smo da klubove iz obitelji Zrinjski dolaze gledati sportaši koji su ponikli u njima. Jednom velikom Bojanu Bogdanoviću, Marinu Mariću i Josipu Sutonu nije teško doći u školsku dvoranu, a mnogima drugima jeste, ali to dovoljno govori o njima, nikako ne o našim sjajnim sportašima.

Za njih prepreka nema, i sve ovo što smo nabrojali ne predstavlja problem Plemićima. Ne predstavlja im problem ni što neki savezi za najbolje proglašavaju pojedince i klubove za koje je malo čuo. Kompleksi im valjda ne dozvoljavaju da proglase one koji zaista jesu najbolji. I opet kada raziđe se magla i kada se budu slavile titule eto opet onih slučajnih prijatelja na par zajedničkih fotografija.

Do tada postoje oni čiji moto nije slikanje i tapšanje po leđima nego Sve za Zrinjski, Zrinjski ni za što...