Sport u Mostaru: Tapšanje po leđima i lažna obećanja

HNŽ, sportska dvorana, Mostar, Mostar, HKK Zrinjski, Mostar, heroj, sport, Mostar, sportska dvorana, Mostar, dvorana, HKK Zrinjski, HFC Zrinjski, HMRK Zrinjski, Mostar, sport, HMRK Zrinjski, HKK Zrinjski, HFC Zrinjski, HŽRK Zrinjski, Mostar, sport

..., ali i grad poznat po tapšanju po leđima i lažnim obećanjima. Nije lako biti sportaš u Mostaru, a puno je teže biti djelatnik u nekome od naših dvoranskih sportova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Godinama je dvoranski sport u Mostaru bio na margini zbivanja, a onda su se kao feniksi iz pepela podigli rukometaši, a zatim i košarkaši Zrinjskog. Ljudi iz klubova svjesni da grad nikada neće dobiti sportsku dvoranu potrudili su se da vrhunskim rezultatima pokažu da se sve može kada se hoće, čak i u gradu koji nema ni minimalne uvjete za bavljenje dvoranskim sportovima.

Rezultat rada i truda u kojem su ljudi iz naših klubova doslovno krv ispišali su titule koje su stigle u Mostar. Naravno kada stignu titule svi su uz tebe. Sijevaju foto aparati, organiziraju se primanja, tapše se po leđima i obećaju se brda i doline.

Ta euforija kratko traje i nakon svega ljudi iz klubova opet ostaju sami sa svojim problemima. Ljeto jeste vrijeme odmora, ali odmora nema za sportske djelatnike koji moraju misliti kako ući u narednu sezonu. Ljudi su osobno dali i ono malo crno iza nokata što imaju da bi održali klubove na nivoima koji zaslužuju i da se u Mostaru igraju vrhunski rukomet i košarka. Vjerojatno bi da mogu i kožu dali za Zrinjski, a iz te svoje kože nažalost ne mogu.

Ljeto će brzo proći i nakon odmora kreću natjecanja. Klubovi iz športske obitelji Zrinjski zaslužuju mnogo više nego što im sredina u kojoj rade pruža. Da su klubovi u nekom drugom gradu koji ima smisla za sport vjerojatno bi imali i ptičjeg mlijeka, a čelni ljudi bi bili na zasluženom odmoru bez teških misli na kako dalje i kako sutra.

Ne tako davno sam pisao da skidam kapu do poda čelnim ljudima iz HMRK Zrinjski i HKK Zrinjski. Oni se ne bore samo protiv protivnika na parketu, nego i protiv vjetrenjača u svom gradu. Izvojevali su oni mnoge pobjede, pa će i iz ovoga izađi i jači, ali i puno pametniji.

Mostaru nakon svega ostaje da se stidi. Jedan grad koji u svojim promo materijalima ističe da je ekonomsko, kulturno i sportsko središte regije morao bi više ulagati u sport. Upravo su sportaši glavni veleposlanici Mostara u svijetu i zahvaljujući sportašima za Mostar se zna u svakom kutku zemaljske kugle. Cijeli svijet za Bojana Bogdanovića i Igora Karačića, dok za ove koji u gradu odlučuju o sportu ne znaju ni u njihovoj ulici. Nema dalje...

Zbog svega nabrojanog najbolji sinovi naših klubova razočarani odlaze is svojih klubova i iz svog grada koji za sve ima sluha osim za sport, pogotovo ovaj dvoranski...

HERCEGOVINA.info