Mostarska surova sportska stvarnost: Budi uspješan i osvoji naslov, sigurno ćeš nakon toga krahirati

Pitate se što je zajedničko za ove sportske kolektive osim što pripadaju športskoj obitelji Zrinjski? Zajedničko im je to što su ne tako davno bili uspješni športski kolektivi koji su osvajali pokale na državnoj razini, a sada su na margini zbivanja.

HMRK Zrinjski je  osvojio Kup BiH. Bio je to prvi pokal na državnoj razini u seniorskoj konkurenciji u muškom rukometu koji je došao u Mostar. Tih dana u Mostaru vladala je neviđena euforija. Školska dvorana na Bijelom brijegu bila je pretijesna za sve navijače i "prijatelje" kluba. Tražila se karta viška, a neki (sportu) nepoznati likovi s majicama HMRK Zrinjski zauzeli su centralna mjesta u dvorani. Rukometaši Zrinjskog bili su tih dana sportski heroji...
U tim trenucima euforije najavljeno je da HMRK Zrinjski neće na tome stati, i da će Plemići krenuti po titulu prvaka BiH. Složena je respektabilna momčad koja se mogla uhvatiti u koštac sa svima što se tiče kvalitete. Ali kako to obično biva u Mostaru kada su se ugasili foto aparati i kamere s njima su i nestali prijatelji kluba, ponajprije oni što su slavodobitno obećavali pomoć. Nije prošlo mnogo klub se počeo urušavati. Igrači nisu bili igrači nego volonteri koji su igrali profesionalnu ligu bez ikakvih primanja. Ti momci su završili prošlu sezonu, a ona su počeli odlaziti na sve strane. Da nije žalosno bilo bi smiješno da dobri igraći iz Mostara odlaze u puno manje sredine da igraju za smještaj hranu i mizernu plaću. U Mostaru nisu mogli dobiti ni tu mizeriju.

HKK Zrinjski je opet priča sama za sebe. Klub je uvijek bio tu negdje na korak do vrha. I uvijek je trebalo ono malo da se taj vrh i dotakne. Na proslavi 25 godina kluba najavljeno je da će klub krenuti na vrh. Obećano je i ostvareno. HKK Zrinjski je osvojio prvi povijesni naslov prvaka BiH, i na tom putu je pregazio klubove sa deseterostruko većim proračunom i sa stostruko boljim uvjetima za igranje i treniranje, Za titulu je trebalo puno toga. Ljudi koji su vodili klub odrekli su se puno toga da bi omogućili košarkašima da budu koliko toliko konkurentni protivnicima. Nisu posustali ljudi iz kluba ni nakon bezbroj blamaža sa strujom i semaforom u dvorani. Sve to nije umorilo ljude iz HKK Zrinjski, ali ih je umorilo poniženje tegljenja za rukav ljudi koji su obećali pomoći klubu.

Princip je isti kao kod rukometa. Svijet voli pobjednike i lijepo je biti dio pobjedničkog tima. Kada su medalje podijeljene one su za neke izgubile zlatni sjaj i zaboravili su na obećanja. Prije nekoliko dana iz HKK Zrinjski su poslali apel, meni je to više sličilo na vapaj za pomoći kako bi se u Mostaru igrala i ove sezone 2 ABA Liga. Ne trebam ni pisati da su se na te vapaje svi oglušili i da će zahvaljujući nebrizi lokalne zajednice Mostar ove sezone biti daleko od košarkaških zbivanja.

Na koncu prošle sezone je i HFC Zrinjski osvojio Kup BiH. Ekipa sastavljena od majstora malog nogometa iz Mostara i Hercegovine imala je kvalitetu i za osvajanje titule prvaka, ali i to je ostao nedosanjan san za sve prijatelje kluba. I ovaj vrijedan sportski kolektiv ostao je bez ikakve pomoći i po starom mostarskom receptu nakon osvajanja pokala uslijedio je pad kluba i pod velikim znakom pitanja je budućnost HFC Zrinjski.

Taj mostarski recept nije od jučer. Još su svježa sjećanja na osvajanje titule prvaka HŽRK Zrinjski i uspjeh u Europi. Nakon toga klub je ostavljen i napušten od svih, a nije se ugasio zahvaljujući samo par entuzijasta koji su krenuli od nule i Plemkinje ponovo vratile tamo gdje pripadaju.

Nema dalje, recept je isti za sport u Mostaru. Osvoji pokal i sugurno ćeš nakon toga krahirati.  Nakon svega ne možemo, a ne pitati treba li sport gradu Mostaru?