Mostar: Grad u kome se sport i sportaši crvene od stida

Grad Mostar sinoć je opet okrenuo leđa svojim sportašima. Grad Mostar možda jeste grad, ali samo na papiru. Grad Mostar jučer je trebao biti domaćin dvije vrhunske sportske predstave. Jedna je održana, druga nažalost nije. Razlog znate i to nije nikakva novost, to je realnost sporta u gradu na Neretvi. Dvorana na Bijelom brijegu sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Preko 1200 ljudi došlo je vidjeti veliki hercegovački derbi i uživati u majstorijama košarkaša Zrinjskog i Širokog Brijega. Otišli su kući razočarani jer utakmice nije bilo zbog kvara na semaforu.

Da se razumijemo takve se stvari događaju, ali u Mostaru se previše ponavljaju da bi to bilo slučajnost. Sport u Mostaru, pogotovo dvoranski može se svrstati u vrhunski. Košarkaši Zrinjskog aktualni su prvaci države, HFC Zrinjski prije par dana osvojio je Kup BiH. Rukometaši Zrinjskog iako volonteri daju svoj maksimum da bi gradu osigurali vrhunske rukometne predstave. Uspješni su i košarkaši Studenta, kao i rukometašice Katarine. Moramo istaći i sjajne rukometašice HŽRK Zrinjski i ŽKK Zrinjski 2010.

Osim uspješnosti svim ovim sportskim kolektivima je zajedničko da treniraju i rade u gradu bez sportske dvorane. Pisac ovih redova napisao je na desetine, čak i stotine tekstova o problemu dvorane. Sportska dvorana postala je bauk, a njena izgradnje odavno je izašla iz rubrike vjerovali ili ne. Po prirodi sam optimist, i iskreno sam se nadao da će ta dvorana napraviti i da će naši sportaši biti s te strane u ravnopravnom položaju sa svojim protivnicima.

Psi laju karavane prolaze. Ljeto je gospodnje 2019. Ljudi odavno idu na mjesec, tehnologija stvara čuda, a Mostar još nema sportsku dvoranu. Nekada davno sam priželjkivao nekog mostarskog profesora Baltazara koji će svojim čarobnim napitkom nekim čudom donijeti tu dvoranu, ali u ovom gradu sportaši mogu sanjati o nekom takvom čudu. Nekada davno jedan uvaženi sportski djelatnik na skupštini HKK Zrinjski je izjavio: Budni ćemo sanjati sportsku dvoranu. Gledam toga istok čovjeka sinoć kako u nevjerci gleda u crni semafor u dvorani. Budan je i valjda je i on davno prestao sanjati dvoranu.

Sinoć su se pred svojim sportskim prijateljima stidjeli i crvenili dužnosnici HKK Zrinjski. Stidjeli su se i crvenili ne zbog sebe nego zbog grada. Ne tako davno kvar na semaforu izazvao je probleme na utakmici 2 Aba Lige, ali zahvaljujući improvizacijama ljudi iz kluba spriječena je blamaža. Sinoć se usprkos svim naporima ljudi iz HKK Zrinjski blamaža nije mogla spriječiti.

Odgođena utakmica će se odigrati večeras, i bez obzira na njezin ishod ostat će zabilježena kao još jedan šamar gradu od koga bi se on ne bi trebao crveniti. Grad bi se trebao crveniti od stida, ali nažalost u njemu se od tog stida crvene sport i sportaši.

Krajnje je vrijeme da neko preuzme odgovornost za ovakvo stanje. Običan čovjek ne može učiniti ništa, ali vrijeme je da se pokrene nešto. Prvi korak jeste da večeras svi dođemo u dvornu i pružimo potporu našim košarkašima. Nisu sportaši krivi što žive i rade u ovakvom gradu i najmanje što se može učiniti za njih jeste doći i zapljeskati im što se godinama bore s vjetrenjačama.