Kolumna: Vremenska prognoza za vikend

Onih par stotina (upornih) istinskih zaljubljenika u sport koji dolaze u školsku dvoranu na Bijelom Brijegu znaju da dvorana prokišnjava, te da je pitanje dana kada će netko od klubova koji gostuju u Mostaru odbiti igrati u kišnim uvjetima. To još bolje znaju sportaši koji igraju svoje utakmice u dvorani u kojoj u terenu stoji krpa koja služi za skupljanje vode. Zanimljiva je situacija te obične krpe koji dječak za nju nosi i iznosi iz terena, ovisno na kojoj strani je napadačka akcija. Kako prognoze nisu povoljne što se tiče padalina sasvim sigurno ni narednog vikenda neće bili lako igrati utakmice u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu. Ovo nije napisano zbog te dvorane koja nije ni uvjetna da se u njoj igraju nacionalna takmičenja, već da još jednom (po tko zna koji puta) upozori sportsku, kulturnu, političku i koju ne sve javnost grada da je krajnje vrijeme da se nešto učini. Tisuću puta se pitam što nema posjetitelja kada igraju naši dvoranski sportovi?

Često sam puno puta drzak zbog te činjenice, jer je žalosno da sva sportska takmičenja u dvorani posjećuje istih nekoliko stotina sportskih zaljubljenika. Ovako „od oka" iz perspektive svoje sobe mogao bih točno i nacrtati gdje tko sjedi u dvorani za vrijeme bilo košarke ili rukometa. Nažalost,  teško se ikome može zamjeriti što ne dolazi na utakmice, jer čovjek za plaćenu ulaznicu hoće imati koliko toliko neki komfor u kome bi pratio utakmicu. Komfor u školskoj dvorani je ravan nuli, ili točnije rečeno ispod je te crte. Zimi u dvorani vladaju polarni uvjeti, ljeti tropski, a evo ovih posljednjih mjeseci i kišni. Teško je to usporediti sa nečim, ali približno bi se moglo zamisliti kao vožnja kabrioletom ovih dana po Hercegovini.

 Napisao malo poviše da ova dvorana nije kriva za to stanje, i krivce treba tražiti u sportskom savezu grada koji je dužan da osigura koliko toliko normalne uvjete za treniranje i igranje utakmica u toj za sada jedinoj dvorani u gradu koja ima dva koša, dva gola i nekoliko stotina sjedalica. Šuplje priče su o proračunu i sredstvima, jer krov, klima, mokri čvor nisu milion maraka da bi se o njima moralo zasjedati po skupštinskim klupama.

Za milijunski iznos mogla bi se napraviti potpuno nova dvorana, koja bi mogla poslužiti svrsi, a samim tome bi se rasteretila i dvorana na Bijelom Brijegu. Međutim kod nas „moglo bi" znači i poput utopije koja je nedosanjani san većine ovoga grada koji se voli podičiti da je sportsko, kulturno, sveučilišno i kakvo sve ne središte. Ovaj vikend nema utakmica koje su bitne za sudbinu naših klubova, tako da nam ostaje čekati prognozu za naredni. Pitanje je dana kada će nam na nekoj od presudnih utakmica gosti sa potpunim pravom odbiti nastupiti u kišnoj dvorani i samim time dobiti bodove za zelenim stolom. Upamtite dobro da ti izgubljeni bodovi mogu biti presudni oko (ne) plasmana košarkaša u doigravanje i oko opstanka rukometaša u društvu najboljih. Dvorana se nikada neće izgraditi sama, ovo jeste zemlja čudesa, ali ne tolikih da se pojavi netko ko će čarobnim štapićem stvoriti dvoranu. Lijepo je vidjeti kako se pojedinci diče sa Marinom Marićem, Bojanom Bogdanovićem, Josipom Seasrom, Marinom Rozićem, Ivanom Mlakić, Vedranom Princom, Sanelom Knezović, a sami nisu ništa učinili da stvore još bar toliko vrhunskih sportaša. Lijepo se i slikati na kraju godine, te dodijeljivati nagrade i diplome, a da bi se one zaslužile potreban je rezultat. Naši sportaši imaju rezultate, a može li se ikako zamisliti koliko bi ti rezultati bili bolji da ti sportaši imaju minimum uvjeta za rad od onih koje ima svako mjesto i mjesna zajednica u okruženju.

I ova priča će proći kao i sve ostale koje sam napisao o dvorani, a istinski prijatelji sporta osim strepnje za rezultat svoga kluba, strepe i kakva će biti vremenska prognoza za bilo koji vikend u okviru koga netko od naših ekipa mora nastupiti u dvorani.

 zrinjski.info