HŠK Zrinjski: Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme, ista sudbina

HŠK Zrinjski je najuspješniji nogometni klub u neovisnoj BiH i to ne može nitko osporiti, pa ni sarajevski mediji koji i više nego često u osvojene naslove svojim klubovima broje i one kada nije bilo zajedničke lige.

Računica je jasna. HŠK Zrinjski je od kada se igra zajednička liga u BiH osvojio šest titula i to ga čini onim što i jeste, a HŠK Zrinjski je najbolji i najuspješniji klub u BiH.
Danas o Zrinjskom može pisati svatko tko ima računar, tablet ili neki pametni telefon. Da bi se pisalo ne treba biti puno pametan, a klub koji je superioran magnet je za širu publiku ne samo u okvirima države nego i puno šire.

O Zrinjskom pišu mnogi a većina njih nemaju pojma što znači HŠK Zrinjski. Ti i takvi uvijek svjesno prešute činjenicu da je HŠK Zrinjski dekretom jednog totalitarnog sustava zabranjen i da je puno godina bio zatvoren u ladicu prošlosti.

Za to vrijeme uništavan je svaki trag koji je imao bilo kakve veze sa Zrinjskim, a svi oni koji su se trudili sačuvati nešto iz tog vremena bili su izloženi riziku da budu zatvoreni i izopćeni iz društva čiji su predvodnici pisali i iskrivljivali povijest onako kako je to njima odgovaralo.

Kada je došlo vrijeme demokracije HŠK Zrinjski je opet ugledao svjetlo dana, a zahvaljujući velikom Plemiću i Zrinjevcu Marinu Topiću skupilo se dosta toga o klubu koji je do 2. svjetskog rata bio simbol i ponos Hrvata u Mostaru.

HŠK Zrinjski se i tada, baš kao i sada za čast i slavu imenu svog borio na travnjaku kako i kažu riječi iz prve himne s terena uvijek izlazio podignute glave. Ugašen je i zabranjen samo zbog svog predznaka i svetog imena, koji je i tada kao i sada simbol slobode jednog naroda. Zahvaljujući onima koji su to usprkos represiji sačuvali od zaborava i Marinu Topiću koji je to prikupio puno toga nepoznatoga o HŠK Zrinjski, njegovim igračima, dužnosnicima i navijačima ugledalo je svjetlo dana.

Zahvaljujući tome istina je isplivala na površinu i dostupna je svima koji su je spremni prihvatiti, a gledajući današnje medije mnogi i danas žive u vremenu progona, zabrana, šikaniranja i da se oni pitaju HŠK Zrinjski bi i danas bio zabranjen.

Na njihovu žalost to se više nikada neće dogoditi jer velike su žrtve pale da HŠK Zrinjski postoji i sve oni koji su se ugradili u HŠK Zrinjski danas su zaslužni što je njihov klub najbolji i najuspješniji u državi. HŠK Zrinjski su lomili, ali ga nisu slomili. HŠK Zrinjski su zabranili, ali se HŠK Zrinjski uzdigao zahvaljujući onima čiji su očevi i djedovi osnovali klub daleke 1905 godine.

Danas je puno toga isto. Kao što kažu riječi iz pjesme našeg velikog pjevača Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme, ista sudbina. Riječi dalje kažu: čvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena.

Upravo tako bili su čvrsti Zrinjevci, hrabra srca i kamenih gena i nisu se ni po koju cijenu htjeli odreći svog Zrinjskog bez obzira na represiju kojoj su bili izloženi. Upravo zbog toga Nikad ime Zrinjskog izbrisat' se neće, živjet' će u nama dok Neretva teče.