ANALIZA PRVOG KRUGA Bosni i Hercegovini kapa do poda, a Hrvatska je pokazala najviše

Nakon odigranog prvog kruga po grupama čini mi se da se stvari u rukometu lagano mijenjaju.

Ispali su u prvom krugu aktualni svjetski i olimpijski prvaci Danci koji su slovili za najvećeg favorita ovog prvenstva i nama nekako posebno zanimljivo zvučalo je ispadanje velikih Francuza.

Ne pamtim da su ove dvije velesile ikad ispale u prvom krugu. Njihovim ispadanjem su svim ostalim ekipama znatno porasle šanse za osvajanje jedne od medalja, a posebno Hrvatskoj za koju znamo da već odavno na svojim leđima nosi kompleks zvan Francuska.

Ono što je svima nama, koji malo dublje pratimo rukomet, zapalo za oko je činjenica da je rukomet strahovito napredovao i da se igra ubrzala. Posebno se ističe jedan segment igre koji je otišao i najdalje, a to su vratari.

Teškog srca priznajem, ali moram reći da u današnjem rukometu ishod utakmice određuju vratari. Posebno me raduje i činjenica da se razlika u kvaliteti između onih veliki i malih reprezentacija znatno smanjila, u nekim slučajevima razlike gotovo da i nema što su prije svih najviše dokazali Portugal, ali i Austrija.

Istakao bih u tom kontekstu i Bosnu i Hercegovinu koja je ostavila jako dobar dojam jer su 45 minuta utakmice s Norveškom bili ravnopravan protivnik, protiv Portugala ostaje najveći žal. Imao sam dojam da su mogli i do pobjede, rekao bih da su se tu sami pobijedili. Zatim prvo poluvrijeme s Francuskom u kojem su naši momci odigrali fenomenalno i slobodno možemo reći da su očitali rukometnu lekciju Francuzima te svima pokazali da znaju i mogu igrati vrhunski rukomet.

Nedostajalo je malo iskustva, ali prije svega i svježine. Često smo postavljali pitanje zašto Nikola Prce sa svojih 40 godina igra bez odmora veći dio utakmice? Svima je bilo jasno i vidljivo da je na vrhunskom nivou mogao biti svega 15 do 20 minuta u kojima je bio najbolji pojedinac na terenu u sve tri utakmice.

Smatram da je naš izbornik u toj rotaciji trebao drugačije reagirati i uvjerenja sam da su upravo Prcu naši Ljubušaci Vegar i Herceg mogli kvalitetno zamijeniti. Tko zna što bi bilo da je Nikola Prce svjež i odmoran igrao posljednjih 20 min utakmice s Portugalom. Ne znam, ne želim biti general poslije bitke, ali smatram da se u tom segmentu rotacije moglo i trebalo bolje reagirati.

No, sve su svemu BiH je ostavila odličan dojam i tko zna što bi bilo da su bili u nekoj drugoj skupini, a ne u skupini smrti. Svim igračima i stručnom stožeru Bosne i Hercegovine skidam kapu do poda jer znajući s kakvim su se problemima nosili u posljednje vrijeme i u kakvom su neredu otišli na Euro, a način na koji su igrali, ono što su pokazali, kako su se borili i zalagali za dres reprezentacije je za svaku pohvalu.

Svi mi koji se bavimo rukometom ovdje u Bosni i Hercegovini moramo biti ponosni na naše momke na čelu s Bilalom Šumanom.

Hrvatska se lagano prošetala grupom, ruku na srce i nisu imali neki težak posao, a i većina će se složiti sa mnom da su imali najlakšu skupini na prvenstvu. Jedino bi mogao istaći Bjelorusiju koja je po meni ozbiljna ekipa i upravo protiv njih, što mi daje pravo za optimizam, Hrvatska je pokazala najviše.

To je bila jedina utakmica u koju su ušli maksimalno od samog početka i odigrali onako kako smo navikli od njih, ali samo prvo poluvrijeme u kojem je utakmica bila i rješenja. Kao u sve tri utakmice i na toj je naš najbolji pojedinac bio Domagoj Duvnjak koji je jedini pokazao konstantu na prvenstvu.

Primjera radi, protiv Bjelorusije je u prvih 10 minuta, pri rezultatu 7:2 za Hrvatsku, postigao tri gola i imao još četiri asistencije, ali je i u obrani prekinuo njihova tri napada. Takav učinak nemaju neki vrhunski igrača tijekom čitave utakmice.

Međutim, u ovoj drugoj fazi natjecanja Hrvatska neće moći igrati na ovaj način s oscilacijama u igru i Duvnjaku, koji je bio naša jedina konstanta, morat će se priključiti još poneki igrač što su pokazali recimo Šego i Stepančić na zadnjoj utakmici sa Srbijom.

Drugi krug donosi puno kvalitetnije protivnike koji su se dokazali u prvom krugu i s razlogom su otišli dalje. Sada nema više laganih protivnika. Smatram da Hrvatska mora pobijediti barem jednu od ove dvije ekipe koje su prenijeli dva boda, a to su Španjolska i Austrija i naravno pod svaku cijenu mora pobijediti Njemačku.

Mislim da je ipak lakše koncentrirati se na Austriju koja će biti i prva utakmica drugog kruga i trebala bi hrvatskoj reprezentaciji biti od krucijalne važnosti.

Dakle pobjeda nad, prije svega Austrijom, ali i Njemačkom nas vodi gotovo sigurno u polufinale. Recimo ako izgubimo od Austrije onda postoji mogućnost da ni sa sve tri pobjede ne odemo u polufinale. Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se stvari odvijati u ovom krugu natjecanja jer ima jako puno solucija, ali nakon prvih odigranih utakmica bit ćemo puno pametniji.

Nemamo još uvijek jasnu sliku o Hrvatskoj jer još nijednu utakmicu nisu odigrali kvalitetno svih 60 minuta. Čak su na momente igrali ispod svakog nivoa, ali opet s druge strane na momente su igrali tako moćno kao da nisu s ove planete.

Teško mi je ne sumnjati da tu svoje prste ima lukavi Lino Červar koji nije želio otkriti sve i tako nas želi sve zbuniti.

Nitko mi ne može reći da ona 5-1 obrana koju igra Hrvatska nije plod dugotrajnih treninga i savjeta Line Červara. Obrana koja, kad se igra maksimalno pokretljivo i gustoća, koju rade visoki igrača Hrvatske s Duvnjakom naprijed. jednostavno izgleda savršeno i imamo dojam da lopta nema kuda proći, a to mogu igrati samo oni koji to znaju i koji su to uvježbali.

Zbog toga smatram da je Lino tu namjerno tankirao i da su naši igrači spremi igrati tako svih 60 minuta kad bude potrebno, a u ovom krugu će biti jer nas čekaju velika iskušenja. Još ako se Duvnjaku priključi pokoji suigrač i u napada Hrvatska može daleko, može do čuda.