Marin Rozić: Ima li spasa za Cibonu?
U takvom okruženju se nije lako pripremati za sezonu. Iako svi radimo svoje, ja se vraćam u optimalno fizičko stanje kako bi što prije mogao pomoći mladim suigračima. Jer, Cibona nikad, otkad sam u klubu, nije imala ni približno ovako mladu momčad. Čudno mi je zapravo bilo kad sam još na okupljanju shvatio da sam najstariji u momčadi. A tek mi je 28. Tu su još Vrbanc i Pašalić sa 27 godina, svi ostali ispod 25, dosta njih debelo ispod...
Ali kakav bih ja bio kapetan kad ne bih vjerovao u momčad. I vjerujem da ćemo opet biti dobri, da ćemo ovako mladi igrati brzo, agresivno. Koliko će nam to donijeti pobjeda, pokazat će vrijeme. Jer, borbenosti nam neće nedostajati, svi u momčadi željni su dokazivanja pa i ja nakon što od siječnja nisam odigrao utakmicu.
Koliko god bilo teško ignorirati sve probleme u Ciboni, to se ne smije osjetiti na parketu. Kao što se nije osjetilo ni prošle sezone, kad se također itekako osjećala kriza. No, ostaje ključno pitanje. Ima li spasa za Cibonu? Kriza je velika, sve veća, rješenje se ne nazire. Ali nada uvijek ostaje. Ovo je Cibona, jedna takva insitucija ne može propasti. Ili se možda varam?
Marin Rozić