Lana Džidić: Zadovoljna sam svojim nastupom na Svjetskom prvenstvu

Lana je predstavljala BiH na netom završenom svjetskom prvenstvu u karateu koje se održavalo u Parizu, gdje se plasirala među 16 najboljih u svojoj kategoriji, pa je to isuviše dobar razlog za razgovor sa njom. Evo što je za naš portal kaže Lana o svom nastupu, a dotakli smo se i nekih stvari vezanih za sport i karate općenito.

Predstavljala li u Parizu svoj grad i državu na jednom velikom natjecanju, kakvi su osjećaji u tim trenucima?

Teško je to tek tako opisati. S jedne strane, znaš i svjestan si da si u nečemu bio najbolji i odabran da predstavljaš svoju državu, da je upravo tebi pripala ta čast, da možeš biti ponosan na sebe. S druge strane, nerijetko se javlja pritisak upravo iz istih razloga: znaš da upravo ti moraš opravdati ukazano povjerenje i prikazati sebe i državu u najboljem svjetlu. Nakon toga izlaziš na borilište, čuješ kako prozivaju tvoje ime i znaš da su došle tvoje dvije minute da pokažeš što znaš i izboriš se za sljedeće kolo i još dvije minute. I tako iznova svaki put.

Kako si zadovoljna svojim nastupom na Svjetskom prvenstvu?

Prva dva kola sam bez ikakvih poteškoća pobijedila predstavnice Norveške i Indonezije. Nakon toga, u trećem kolu sam tijesno izgubila razlikom od 1:0 od domaće predstavnice, koja je postala svjetska prvakinja na ovom prvenstvu. U repasažnim borbama sam izgubila od Japanke koja se uspjela izboriti za treće mjesto. Ja sam zadovoljna, plasman među 16 najboljih na svjetskom prvenstvu nije nešto čime treba biti nezadovoljan, međutim, kada se osvrnem, mislim da sam mogla ostvariti i bolji rezultat. 

Možeš li u kratkim crtama usporediti karate u zemljama koje su osvojile najviše odličja na prvenstvu sa našim. Gdje se mi nalazimo na svjetkoj karti karatea?

Zemlje poput Francuske, Japana, Italije, Turske, Španjolske, koje redovno osvajaju medalje na svjetskim, odnosno europskim prvenstvima pružaju svojim karatašima kudikamo bolje uvjete rada i treniranja. U većini takvih zemalja karate je zanimanje, karataši su plaćeni da treniraju po dva puta dnevno, za međunarodne rezultate dobivaju određene premije i nagrade. U BiH nemamo ni približno takve uvjete, ne možemo živjeti od karatea, potrebno je imati 'konkretan' posao pa za treninge koliko ostane vremena. Rijetka su velika prvenstva s kojih se reprezentacija vrati bez ijedne medalje. Nažalost, ovo prethodno je bilo jedno od takvih. Generacije karataša prije nas su redovno ostvarivale izvrsne rezultate i tako afirmirale bh karate i karataše na svjetskoj sceni, a na nama je da to nastavimo raditi. Mislim da, uzevši u obzir uvjete, sve svjetske i europske medalje koje ostvare bh karataši, a njih je uistinu mnogo, imaju još veću težinu jer mi znamo kako smo došli do njih.

Inače kakve uvjete za trening imaju vrhunske sportašice kao što si ti u sredini kakva je Mostar?

Nisam toliko upoznata sa situacijom u ostalim sportovima pa ne želim generalizirati. Kao što sam i prethodno rekla, situacija nije sjajna, no, mi u SKK Neretva imamo jako dobru i složnu ekipu te klub koji nas uvijek podržava u svakom pogledu. 

Još uvijek si aktualna najbolja sportašica Mostara, da li se nadaš da ćeš se i ove godine naći u krugu onih koji se natječu za to priznanje?

I ove godine sam ostvarila dosta dobrih rezultata, kako na državnoj, tako i na međunarodnoj razini. Pretpostavljam da ću se naći među kandidiranima, ali što se tiče ishoda – to još preostaje za vidjeti.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost, kakva te natjecanja očekuju u narednom periodu i u slijedećoj godini.

Svjetsko prvenstvo je bio vrhunac prvog dijela ove sezone. Do kraja godine mi preostaje još turnir Karate1 Svjetske Premier lige koji se održava nadolazeći vikend u Salzburgu. Svjetska Premier liga je inače skup najjačih turnira na svjetskoj razini i održava se više puta godišnje. U drugom dijelu sezone, u 2013. godini, očekuju me državno prvenstvo, brojni turniri, europsko prvenstvo (Budimpešta) i Mediteranske igre (Turska) za koje sam ispunila normu plasmanom među 16 na svjetskom prvenstvu. 

Poruka mladim ljudima koji bi se željeli baviti sportom.

Nekako mi se čini da mi uvijek ovo pitanje za kraj postavljaju, a ja uvijek isto odgovaram. Svima koje bavljenje sportom iole zanima, preporučila bih da se okušaju u tome, prvenstveno zbog sebe. Naravno da svi ne moraju biti vrhunski sportaši, ali nikad se ne zna koliko će vam neki sport prirasti srcu, koliko ćete mu se posvetiti pa čak i ostvariti dobre rezultate.

hercegovina.info