Hrvatica u Irskoj

1. Kad kupuješ prehrambene namirnice online.

Ne, ne radi se o lijenosti ili kakvom pomodnom kriku. Ovdje je radno vrijeme takvo da ti ne ostavlja puno slobodnog vremena. Brzo shvatiš da je dragocjeno i da ga je glupo trošiti na stvari kao što je kupovina prehrambenih namirnica. Par klikova mišem i sve ti dostave direktno na kuhinjski stol. Bez gužve, bez redova na blagajni, bez vukljanja teških vrećica dok se pritom dereš na svog trogodišnjaka da ne trči tako brzo jer ga ne možeš sustići. Divota.

2. Kad ne možeš zamisliti jutro bez tostiranog kruha.

Dok u Hrvatskoj, u većini slučajeva, toster skuplja prašinu negdje u ostavi i vadi se samo u slučajevima kad se poželi pomalo drukčiji sendvič od listića sira i šunke, ovdje je nezaobilazan dodatak svakoj kuhinji. Koristiš ga stalno, za apsolutno sve moguće varijacije.
Jeste za toast sa maslacem od kikirikija, banane i meda? Ili možda toast sa sirnim namazom i marmeladom od crnog ribizla s malo meda na vrhu? Ili pak kombinacija maslaca od kikirikija i nutele? Kako god, okus toplog hrskavog kruha mami te iz kreveta gotovo jednako kao i kava.

3. Kad se gušiš u Irish breakfast-u iako si do jučer proklinjao njihove ogavne kobasice.

Da, čudne su. Na prvu, drugu...treću. Ali skupa s komadom pancete, jajima i grahom u umaku od rajčice su kao grom.

4. Kad ti je sasvim normalno u drugom mjesecu vidjeti u trgovinama kupaće kostime.

Iako na sebi imaš šal, kapu, duple čarape i potkošulju uguranu u donje rublje da ne zebu kosti. Iako pada snijeg.
Isto je i sa božićnim drvcima u devetom. Spring holiday-sima u veljači, summer holiday-sima u travnju. Lista je poduža.

5. Kad ti djevojke sa prst debelim obrvama i jakim make up-om postanu lijepe.

Je*iga. Kad te nečim bombardiraju konstantno, prihvatiš to. Isto je i sa haljinicama bez čarapa usred zime, golim trbuhom i majicama kratkih rukava usred zime. ( Baba, nisi imala pravo, sve što potkošulja radi jest da smeta, ako mi ne vjeruješ pitaj Irce.)

6. Pada kiša? Da, i? Kad idemo do grada? Iza prvog ili drugog šijuna?

Kiša toliko pada i vjetar toliko puše da ih više ni ne primjećuješ. Pogotovo ove zime. I da, kišobran je potpuno nepotreban accessorize. Zvuči nelogično? I meni je dok nisam shvatila da ga Irci ne nose jer ih ne štiti od kiše koja uz vjetar dolazi iz svih mogućih pravaca, najmanje odozgo.

7. Kad čitaš knjige svugdje.

U busu, tramvaju, u čekaonici, redu u banci, kafeteriji, na pauzi, na semaforu....I dođe ti to ko dobar dan.

8. Kad ti je sasvim svejedno kad u nekom kutku Dublina ugledaš čokolino.

Ili domaćicu. Podravkin džem od šipka. Jadro keks. Cedevitu. Ne zato što nisu super, nego jer ne predstavljaju nostalgičnu poveznicu sa domom. Kao prvih dana kad se zbog istih padalo u nesvijest.

9. Kad većinu dosadnih birokratskih gnjavaža rješavaš online.

Eventualno poštom. Bez da službenika okrzneš svojim ljupkim pogledom. Bez dosadnog čekanja u redu. Božjih ruku djelo, definitivno.

10. Kad shvatiš da su ti neke stvari od doma postale čudne.

I ne, ne radi se o tome da misliš da si popio svu pamet svijeta ( iako ima i takvih ) ako si otišao u stranu zemlju, da misliš da si bolji od svih ostalih koji nisu napravili isto ( opet, ima i takvih ), da je ovdje život utopija, pare rastu na drveću, a sreću ubireš samim udahom irskog vlažnog zraka i slične bedastoće. Radi se jednostavno o tome da je život ovdje drugačiji u usporedbi s onim u Hrvatskoj. Kad se navikneš na taj drukčiji život, prihvatiš ga i počneš ga živjeti kao svoj, logično je da su ti neke stare stvari i navike nekad smiješne, nekad glupe, nekad briljantne i fale ti, a nekad sasvim nebitne.
Još uvijek kad me netko pita da li je život ovdje bolji, ne znam što da odgovorim. Bolji kome? Bolji u usporedbi sa čim? Sve je relativno i ovisi od osobe do osobe, njenih pogleda na život i prioriteta. Nekome je bolji, nekome nije.
Jedno je sigurno, nije sve u novcu.

Ako nisi u stanju prihvatiti ovakav način života, ako se ne prepoznaješ u njemu, ako se ne poklapa sa tvojim osobnim gledištima, stavovima i aspiracijama, zaludu ti svi zarađeni euri...