TARIK FILIPOVIĆ POKREĆE INICIJATIVU ''Ćiro je u svakom od tih gradova zaslužio svoju ulicu...''

Popularni glumac koji je monodramom ‘Ćiro‘ za života podigao spomenik svom prijatelju Miroslavu Blaževiću sad pokreće hvalevrijednu inicijativu u njegovu čast.

Poznavali su se četvrt stoljeća, Tarik mu je posvetio svoju hit predstavu koju je u proteklih šest godina odigrao 150 puta, a Ćiro ju je iz publike gledao čak šest puta - na svjetskoj praizvedbi u svom Travniku, pa u Tarikovoj rodnoj Zenici te četiri puta u Zagrebu, piše Gloria.

Monodrama "Ćiro" oduševila je publiku širom Hrvatske, regije, pa i svijeta, a kazališnu priču o životu i karijeri nogometne legende te trenera svih trenera Tarik Filipović će igrati dokle god za nju bude postojao interes gledatelja.

Nakon vijesti o smrti svog prijatelja koja ga je potresla, Tarik Filipović pokreće inicijativu da se po legendarnom Ćiri nazovu ulice u gradovima koje je svojim djelovanjem obilježio - Travniku, Zagrebu i Sarajevu.

"Ćiro je bio jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam upoznao, poseban u svakom pogledu. Jako sam ga volio, a volio je i on mene. Mislim da je u svakom od tih gradova zaslužio svoju ulicu. Ne treba to biti neka velika i duga ulica, ali se treba nalaziti u blizini gradskog stadiona i biti načičkana klupama. Jer klupa je za Ćiru značila život, a na onima u njegovoj ulici će se mladi ljubiti, penzioneri razgovarati, bistriti politiku i igrati šah, a poneki turist i ubiti oko…", kaže Tarik Filipović koji je povodom smrti prijatelja objavio oproštajnu poruku na svom profilu na instagramu.

"Znali smo da igraš sudačku nadoknadu ali sam se nekako nadao, poznavajući te dobro, da “Veliki sudac” neće svirati kraj još dugo, dugo… Dvadeset i pet godina smo bili dio života jedan drugome i bio si uvijek radost, optimizam, energija, osmijeh… “Nismo mi samo prijatelji, mi smo rod! Ja sam ti bolan amidža zvijezdo moja!”, tako si govorio, a baš i bijasmo kao strikan i netjak. Čudesna su ta mala mjesta kao Dolac kraj Travnika koji podari svijetu i nobelovca Ivu Andrića i “trenera svih trenera”… “Onaj Mourinho, da se kao ja rodio u Travniku, taj do Vakufa ne bi dobacio! Donjeg!”, tako si govorio. Kada si rezimirao svoj život uvijek si naglašavao da je bio težak, prepun muke, tragedija, suza, gubitaka, ali svijet te doživljavao kao čisti, gorski potok... A koliko sam tvojih iskrenih suza vidio… Poklonio sam ti predstavu o tom istom životu, tvom, jedinstvenom i teško ponovljivom, spomenik za života… I još mi odzvanja tvoj šapat “hvala ti sine što si me za života učinio besmrtnim". I igrat ću našu predstavu “Ćiro” dok trajem… i svaki pljesak bit će pljesak tebi… a zastor ne zatvaramo nikada… Tvoj Tarik", napisao je.