Petar Grašo: Bez romantike život ne bi imao okusa ni mirisa

Poslije glazbe, gastronomija je njegova ogromna strast. Grašo je krajem prosinca uspješnih 20 godina glazbene karijere krunisao velikim koncertom u Zagrebačkoj areni, pred više od 18 tisuća osoba. Za njega je ovaj koncert bio poseban događaj, jer je dva sata uglas pjevao sa svojom vjernom publikom, piše Azra.ba.

- Lijep je osjećaj kada te toliko ljudi voli, no zapravo je ono na što sam najponosniji činjenica da su u publici bile sve generacije - kaže Petar, koji je svojoj publici zahvalnost iskazao novom pjesmom „Ako te pitaju".

- Kada mi je moj prijatelj Tonči Huljić odsvirao prvi put pjesmu „Ako te pitaju" na klaviru, prošli su me trnci i prožela neka ljepota. Znao sam da pjesma ima onu neku čaroliju, što se ne događa svakodnevno. S radošću sam iščekivao reakciju publike, a ona je nadmašila sva moja očekivanja. U samo nekoliko dana na You Tubeu je zabilježila više od dva milijuna klikova i nevjerojatno brzo se primila u cijeloj Regiji. Prije nekoliko dana svirao sam u dvorani u Novom mestu, 3.000 ljudi pjevalo je od početka do kraja , a pjesma je stara malo više od sedam dana. To je divan osjećaj.

Vaše pjesme mahom pjevaju o ljubavi. Postoji li neka koja Vam je posebno draga?

- Ne mogu izdvojiti favorite među mojim pjesmama jer nemam taj klasični slušački odnos prema vlastitom radu, ali s vremenom čujem neku pjesmu i pomislim - ovo je stvarno dobro, a jednako tako neke pjesme nisu postigle ono što sam od njih očekivao. U studiju dajem apsolutno posljednji atom snage da se sve stvari poslože na svoje mjesto; analiziram, gnjavim svoje producente s milijun zahtjeva i pitanja, ali, kada je pjesma gotova, stojim sto posto iza nje.

Jeste li i privatno romantični?

- Romantika je pojam koji ima širok dijapazon, nekome je nešto romantično, a nekom je to isto patetično. Smatram da bez romantike i pokazivanja nježnosti malim gestama nekom koga voliš život ne bi imao dovoljno okusa, ni mirisa.

Split je rasadnik talenata i zvijezda, svi ste vi autoriteti u svom poslu: Oliver, Gibonni, Karan, Doris, Severina, Vi, Danijela... Kako pojašnjavate ovaj fenomen?

- Split ima južnjački i mediteranski mentalitet, tu je pjesma sastavni dio života. Na svakom rođendanu, rođenju ili kućnoj proslavi se pjeva i mislim da je taj pečat juga koji nosimo nešto što određuje Split kao glazbeni grad.

Vaš otac je poznati košarkaš Zoran Grašo. Obično se, kada je o profesiji riječ, dječaci ugledaju na svog oca. Kako to da ste se Vi ipak odlučili za glazbu?

- Trenirao sam košarku osam godina i čak sam imao ponudu da idem u Chicago na Univerzitet. No, kako Bog uplete prste onda kada treba, točno u to vrijeme dogodio se Oliver Dragojević, koji je uzeo moje pjesme, a odmah nakon toga i Tonči Huljić koji je trebao klavijaturistu za grupu „Magazin", a isti Oliver je preporučio mene. Tako su me tračnice života jednostavno preusmjerile na glazbu i tako sam ušao u te vode. No, ja sam 10 godina išao u glazbenu školu tako da mi glazba nije bila strano štivo,sve se nekako prirodno okretalo u moju korist.

U jeku najveće popularnosti povukli ste se sa scene. Punih deset godina niste nastupali, izdavali. Zbog čega ste se odlučili na ovaj korak i kajete li se danas zbog toga?

- Ne kajem se ni zbog čega, a ponajmanje zbog odluke da se povučem na neko vrijeme. Počeo sam pjevati s 19 godina i za mene nije bilo ni stajanja, niti pauze 10 godina. Radio sam i po 150 koncerata godišnje i u jednom trenutku dogodilo mi se da me više ne raduje izaći na binu, a to je nešto što ne bih nikada dozvolio sebi. U tom trenu sam odlučio da se malo sastavim sam sa sobom i neko vrijeme napravim pauzu. Bilo je to dragocjeno iskustvo, jer sam konačno mogao uživati život s one strane stagea, kao običan građanin. Putovao sam, bavio se svim onim što sam propustio. U međuvremenu sam radio s Huljićem i Bregovićem na projektu „Madre Badessa" i uživao.

Često znate za sebe reći da ste perfekcionist. Je li Vas ikada perfekcionizam koštao u životu?

- Doista ni u čemu nisam zahtjevan osim kada je glazba u pitanju. Pjesma je nešto što ostaje kao tvoj zapis za sva vremena i kada je radim, detaljan sam i idem do krajnjih granica, no, nikada me to nije koštalo u životu.

Regionalna popularnost nije umanjila Vašu skromnost. Kako ste uspjeli ostati nogama čvrsto na zemlji?

- Imam stalne prijatelje i najbolju obitelj na svijetu. Kada se vratim s turneje, u ono malo vremena što provodim s dragim ljudima jedino što želim je biti „stari" Petar i uživati u životu daleko od glamura, svjetala bine i svega što me prati u većini mog života.

Što Vas još, osim glazbe, čini sretnim?

- Sretnim me čini more, lov na lignje i boravak u mojoj vikendici pored Trogira.

Vlasnik ste i restorana u Splitu. Odakle ljubav prema gastronomiji? Što Petar Grašo najviše voli skuhati, a što pojesti?

- Restoran imamo već 25 godina i gastronomija je moja ogromna ljubav i strast. Rijetko kuham, jer nemam priliku, iako obožavam kuhati. Volim se igrati s receptima u spremanju ribe, fascinira me japanska kuhinja, pa se, kada imam vremena, zabavljam kuhajući i spremajući te stvari.

Kakvi su planovi za naredni period i što sebi želite u novoj, 2018. godini?

- Najveći plan je da konačno nakon 15 godina izađe i novi album. Planiramo raditi velike koncerte, od Beograda, Ljubljane i dvorane u Rijeci, gdje radim koncert za Valentinovo. Privatno želim samo zdravlja i dovoljno vremena da ga provedem s ljudima koje volim.