Druga strana Ive Alilović: Tražili smo loptu, dobili nevjerojatno više

... a pozornost medija zapravo ne traži. "Ovo je sramota što se meni radi... Toliko sam tužna, i ljuta, a i zdravstveno sam loše nakon svega. Ne želim iskakati iz paštete, želim miran, obiteljski život...

Neka pišu o njihovu uspjehu (rukometaša, op.a.), ja nisam javna osoba. Već dva tjedna me se stalno povlači po medijima, ne razumijem zašto. Profil na Facebooku imam već 12 godina, i nikad nitko nije pokazivao takav interes za ono što ja objavljujem", kazala je za DNEVNIK.hr potresena Iva Alilović ovih dana.

Sve što se događalo ponukalo je njezinu prijateljicu Danielu da napiše poduži tekst na Facebooku i otkrije drugu stranu Ive Alilović i njezina supruga Mirka. Stranu kojom se oni ne hvale, a koja je itekako hvalevrijedna. Daniela i Iva upoznale su se zahvaljujući obostranom interesu za humanitarni rad, pomoć onima kojima je teže. "Katkad preko društvenih mreža tražim neke stvari za ljude koje je život doveo u nezavidnu situaciju. Tako sam jednom davno tražila ženske zimske cipele broj 39 za jednu djevojčicu kojoj je majka jako bolesna i nije u mogućnosti raditi. Prijateljica je podijelila post na svom zidu, a u kratkom vremenu spojila me sa Ivom koja je iskazala želju pomoći. Tako smo kliknule - virtualno, i nekako odmah osobno. Iva je ekspresno kupila predivne zimske čizme i nesebično dodala još nekolicinu novih predivnih stvari. Sve brižno spakirala i poslala", piše Daniela.

Napomenula je i da ju je osvojilo Ivino veliko srce, iskrenost i autentičnost. "Tako sam nedavno htjela obradovati djecu jednog samohranog oca i na upit što bi htio za Božić, osnovnoškolac je odgovorio loptu, kožnu nogometnu loptu. Kad sam vidjela cijene takvih lopti, razočarano sam se iznenadila. Petina moje plaće - neizvedivo.

Palo mi je na pamet da bi možda mogla pitati Ivu da nam proba preko Mirka nabaviti neku loptu. Mirko zna ljude, koji znaju ljude a oni znaju ljude. Šta je njima jedna lopta, mislila sam si i virtualno pokucala. Iva se zainteresirala za životnu priču te obitelji i za nekoliko minuta doslovno mi je plakala na telefon kad je čula sve detalje tužne priče. Nije prošlo ni 24 sata, a Iva i Mirko su cijeloj obitelji poslali veliki paket sa odjećom, hranom i slatkišima. Svatko je dobio nove, kvalitetne gojzerice, zimsku jaknu ili dvije, nekoliko hlača, nekoliko majica, vesta... šalova, kapa, rukavica... slatkiši....", dodaje Daniela.

Nije Iva stala na tome, pa su Mirko i ona s obitelji proveli dan, družili se, osigurali u konačnici puno više od lopte. "Mirko i Iva pozvali su cijelu obitelj na jednodnevno upoznavanje i druženje pred Božić u Zagreb. Iako su stigli tek dan prije našeg dolaska, iako oboje imaju obitelji koje su ih, zbog njihova života u inozemstvu, željne vidjeti Mirko i Iva odlučili su žrtvovati svoje tako rijetko slobodno vrijeme i posvetiti ga njima. Iako je njihov mali sin cijelu noć povraćao, Iva je inzistirala da krenemo na put i da se nađemo s njima jer je znala koliko to svima znači.

Dočekali su nas, veseli, jednostavni, i spontani. Velikodušno ugostili, izveli u šoping, djeci kupili poklone. Izveli su nas, zajedno s prijateljima koji su pomogli u budućem renoviranju kuće samohranog oca, na prefini ručak. Dječak je uživao u prisnom društvu sa svojim sportskim idolom, a djevojčica je zadovoljno uživala u svakom trenutku. Bio je to dan iz snova, dan za pamćenje. Na putu kući u autu je svirala pjesma En Face "Sretan dan nakon tužne godine".

Dječak je rekao: "To je to - to je danas - naš sretan dan." Iva je pokrenula akciju na Facebooku na koju se odazvalo puno njihovih prijatelja i zbog svih koji su pomogli, ovog proljeća kompletno će se renovirati trošna obiteljska kuća samohranog oca", otkriva Daniela. "Tražili smo loptu, dobili smo nevjerojatno više. Zbog toga jer se Iva nije oglušila na potrebe drugih. Odjeću, obuću, hranu, kuću i nove prijatelje. To znači biti ljudina, biti čovjek s velikim Č", zaključila je humanitarka.