FOTO  REPETITOR za Mostar Summer Fest: Radujemo se prvom nastupu na otvorenoj sceni Mostara jer je fascinantan grad u svakom smislu

...su Milena Milutinović na bubnjevima, Ana-Marija Cupin na basu te Boris Vlastelica na gitari - koji je i (kako to on pojašnjava) sekretar za odnose s javnošću sa dva glasa za, i jednim uzdržanim. Ususret njihovom nastupu na ovoljetnom Mostar Summer Festu pretresali smo teme s Borisom, koji se pokazao kao odveć zahvalan sugovornik čime je itekako opravdao ta dva glasa za.

Razgovarao: Milenko Margeta

Jedan ste od rijetkih postYu bendova koji ima europske turneje (izuzevši poskočice koje rade turneje po iseljeničkoj populaciji). Svaka čast na uspjehu. Kako su se uopće dogodile te europske turneje?

Svirali smo par festivala specijalno napravljenih za booking agente, organizatore festivala i ljude iz posla, da otkrivaju nove bendove. To se zove showcase festival, i stvar je u tome da vas ništa ne plate taj prvi put, dakle morate da uložite u sebe na početku, ali vas onda vide ljudi iz posla koji vas onda dalje zovu na svoje festivale i u klubove. Odsvirali smo jedan takav showcase u Holandiji, i od tada je krenulo sa pozivima svuda, od Francuske, Nemačke, preko Estonije i Rusije, sve do Kine.

Davno je prošlo vrijeme kad je Repetitor bio najbolje čuvana tajna rocka u regiji - sad ste poznati nadugo i naširoko. Što se promijenilo danas u odnosu na ono vrijeme kada su za vas znali samo pasionirani ljubitelji undergrounda?

Baš ništa u našim svakodnevnim životima se nije promenilo, a nisam ni siguran koliko smo sada poznati. Svakako smo uspeli i bez televizije i radija da se probijemo koliko god je to moguće sviranjem i širenjem reči od uveta do uveta.
Krajem 2015. ste razvalili beogradski Dom omladine.

Osjećate li da je to ona prijelomna točka koja će širu publiku uvjeriti da niste samo underground alter dragulj nego dragulj s velikim D?

Ne znam koliko taj koncert ima veze sa širenjem publike, ali je svakako dobar osećaj napuniti takav prostor, ili veliku Tvornicu ili videti preko deset hiljada ljudi ispred sebe na INmusicu, to nas ohrabruje, mada nas i dalje jednako lože i manji prostori za sviranje kada je sve zgužvano i znojavo. Naš prirodni habitat.

Često spominjete utjecaj Beograda. Koliko kolorit Beograda boji vaše pjesme?

Rekao bih više od svih muzičkih uticaja. Glasnoća, nervoza, žurba, haotičnost velikog grada je nešto što ne bih menjao, bar do starosti. Kad god odemo u prirodu na malo duže nedostaje nam gužva i špic na Autokomandi, a od čistog vazduha nam se vrti u glavi.

Razmišljate li da napravite pjesmu posvećenu Beogradu?

Pa ne baš. Stvar našeg pristupa muzici je da je neisplaniran, tj. da ne radimo namenske pesme, tako da nismo do sad razmišljali o tome.

Tri su godine prošle od vašeg posljednjeg nastupa u Mostaru. Kakva vas sjećanja vežu za Mostar i svirke u njemu?

Fascinantan grad u svakom smislu, baš ga dobro pamtimo. Oba puta smo bili u Abraševiću. Prvi put kada smo svirali, koncert je organizovao Marko Tomaš, poznati pisac, pa nam je i pričao o gradu, tako da smo dosta od njega ukačili. Vizuelno je jako poseban i različit i zaista ostavlja utisak kako lepotom i okolinom, tako i tegobom posleratnih podela. Radujemo se prvom nastupu na otvorenoj sceni u Mostaru.

Što biste poručili publici koja će radi vas pohoditi Mostar Summer Fest ove godine?

Da su pravi ljudi, devojke i momčine sa sjajnim muzičkim ukusom.
Intervju u cijelosti pročitajte na www.mostarsummerfest.com.