Zašto se upuštamo u prevaru i tko je odgovoran?

Bilo da okrivimo svog partnera ili onu treću osobu, osjećamo bar djelomično olakšanje jer smo barem dio svoje tuge pretvorili u ljutnju i usmjerili je prema van
Pravo je vrijeme da navedemo nekoliko činjenica u vezi s prevarom.

Činjenica broj jedan jest da se treća osoba ne pojavljuje ako joj dvije osobe koje jesu u vezi ne ostave dovoljno prostora. Drugim riječima, ako ste zadovoljni svojim partnerom, ma zapravo, ako ste više nego zadovoljni, ako doista volite svog partnera i osjećate tu ljubav, nema šanse da se treća osoba pojavi na vašem horizontu. Nema šanse! To je prva činjenica koja se često zanemaruje.

Druga činjenica tiče se podjele odgovornosti. Svakako je najveći dio odgovornosti na partneru koji je odlučio švrljati. Često sasvim nepotrebno okrivimo treću osobu, no ona u cijeloj priči ima najmanju odgovornost. Ne želim relativizirati čin prevare, ali ga ne želim ni moralizirati. Prije nego što nešto proglasim dobrim ili lošim, cilj mi je to shvatiti i onda zapravo otkrijem da stvari ni nema smisla dijeliti na dobre ili loše, ali to je već neka druga tema.

Uglavnom, treća osoba često nezasluženo nadrlja. Nije problem što vam se ona upucavala ili što je ona htjela spavati s vama, pa nitko vas ne može natjerati na nešto što ne želite. Ako niste htjeli biti s tom osobom, mogli ste jednostavno reći ne. Ako vas nije čula prvi put, onda ponovite još jednom, i ako vas opet nije čula, onda jednostavno otiđite, izađite iz prostorije ili, recimo, ako radite s tom osobom, pa se morate viđati, nemojte uopće komunicirati s njom osim o poslu. Sve u svemu, primarna odgovornost za prevaru je na osobi koja je odlučila prevariti, a ne na trećoj osobi.

Primjerice, iskustvo prekida veze može se shvatiti kao poraz ili kao pobjeda. Moje srce može biti presretno što se riješilo neke osobe s kojom ne može živjeti ljubav, a može otići i u onu očajnu situaciju u kojoj se osoba malodušno zapituje zašto se to baš njoj dogodilo. Ako krenemo s takvim samosažalijevanjem i pitanjima poput - zašto me ne voli, kad će mene netko voljeti, nitko me ne voli - logično je da ćemo takvim impulsima prizvati u život ljude, iskustva i veze koje će nam onda i potvrditi naša negativna vjerovanja. Ključ rješenja takve situacije je u promjenama.

Sekundarna odgovornost je, nećete vjerovati, na vezi samoj, odnosno na paru. Ako na umu imamo prvu činjenicu, jasno je da se treća osoba ne pojavljuje ako dvije osobe imaju istinski snažnu ljubavnu vezu. Tako da su oni odgovorni što se uopće pojavila mogućnost za nekoga trećeg. Da budem precizan, odgovorna je njihova nekompatibilnost. Nakon što su otkrili da su nekompatibilni i da ne mogu ostvariti zadovoljavajuću vezu, vjerojatno se nisu ni potrudili smanjiti udaljenost između sebe.
E sad, ovo nikako ne znači da je odgovorna osoba koja je prevarena, što je okrunjeno onom stravičnom rečenicom: 'Ti si me natjerala na to.' Ma nije vas partner mogao natjerati na preljub, to je apsolutna besmislica beskičmenjačkog uma. Vaše neslaganje je moglo ostaviti prostora za treću osobu, ali isključivo je vaša odgovornost što ste odlučili započeti odnos s tom trećom osobom. Ne može vas vaš partner gurnuti u varanje, to je stvarno besmislica i na to se mogu vaditi samo osobe s dječjom razinom svijesti.

Dakle, primarna odgovornost je na osobi koja je izvršila prevaru, sekundarna na samom paru, a zanemariva na prevarenoj osobi i trećoj osobi. Sve ostalo je znanstvena fantastika najčešće nezrelih umova koji traže jeftino opravdanje za svoj nekorektan postupak!

Ako već imate problema u vezi, onda se ti problemi rješavaju u vezi, a ne u tuđem krevetu. Zreli ljudi barem pokušaju riješiti stvari na pravom mjestu, umjesto da ih još dodatno zakompliciraju.

Dakle, upuštamo se u prevaru ako nismo dovoljno kompatibilni sa svojim partnerom i ako nismo dovoljno zreli da probleme rješavamo tamo gdje su nastali.

Ulomak je preuzet iz knjige 'Ljubavologija' autora Bruna Šimleše, u izdanju Naklade Ljevak.

izvor: tportal