Mogu li bivše ljubavi biti prijatelji?

Nakon svakog prekida ostanu lijepa, ali i ružna sjećanja. Većina psihologa odgovorit će kako je nemoguće biti prijatelj s osobom s kojom ste prekinuli, čak i ako je to miroljubiv prekid. Svaka osoba se treba vratiti sama sebi, kao individui i preživjeti ruševine odnosa u kojemu se dogodilo tko zna što.

Najgore što se može napraviti je pokušati prerano postati prijatelj. Obično ona osoba koja "navaljuje" nije načisto sama sa sobom. Sebična je, htjeli mi to priznati ili ne, i ne želi se pomiriti s činjenicom da suprotna strana više nije u njegovom/njenom životu. Treba vremena da rane zacijele. Obično se, ukoliko se žurimo, nakon recimo 2 mjeseca, obična kava može pretvoriti u vikanje s dodatkom suza. Prerano je to, pustite da prođe barem pola godine. Kao i kod bilo kojeg drugog raspada, recimo poslovnog, važno je ispitati svoje motive. Nedavno u jednom društvu, prijetelj nam je priznao: "Želim da budemo prijatelji nakon prekida, a ona ne. Ona je sjajan čovjek, a ja ju ne želim izgubiti iz svog života."
A što vi mislite o tome?

Pitali smo neke čitateljice o njihovom iskustvu i mišljenju, mogu li bivši ljubavnici biti prijatelji kasnije u životu, i evo što su nam rekle:Monika: Po mom iskustvu to je gotovo nemoguće. Jedna strana (njegova), ostala bi u tzv. dobrim odnosima. U pozadini je uvijek navijanje za nešto više (rekreativno ili ozbiljno).

Nina: Moji bivši dečki su iz doba srednje škole. Ne mogu čak reći da su prave veze, više simpatije. S njima sam izgubila svaki kontakt tijekom vremena. Muža sam upoznala na prvoj godini fakulteta i još nije bivši (smijeh), ali kada bi se prekid i dogodio, pristojna bih bila samo radi djece. Jer, bar tako sad mislim, kad bismo prekinuli, značilo bi to da me toliko povrijedio da ne mogu biti s njim. Jednostavno još nisam toliko "zrela" osoba, nisam toliko "narasla". Vjerujem da bi to bilo toleriranje, a ne prijateljstvo.

Ana: Mislim kako je moguće biti prijatelj s bivšim. Zapravo, moj bivši je moj najbolji prijatelj. Naravno, u početku je to bilo jako teško, ali jednostavno je bio osoba koju sam htjela zadržati u svom životu. Prekinuli smo, recimo, dogovorno. Moram čak priznati kako je on u to vrijeme bio pametniji od mene. Bilo je i napada ljubomore, kritika, suza, s obje strane... Po njegovom skromnom mišljenju, ni jedan muškarac nije dovoljno dobar da bi bio sa mnom i bilo je jako teško sjesti s bivšim, sad najboljim frendom, i sadašnjim na prvu kavu. Ono dva pjetla se odmjeravaju. Sada je to totalno normalno druženje.

Brigita: Inače ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva, a kamoli između bivših partnera. Ono što mogu priznati je prijateljstvo između srednjoškolskih ljubavi, ono bili ste klinci i totalno ne izgrađene osobe pa je to nešto prepovršno da bi vam smetalo, ali život me i tu razuvjerio tako da sada stvarno više ne znam. Da, imaš bivših s kojima ne možeš funkcionirati, ali ih ne želiš izgubiti kao osobe, no uvijek će netko nekoga gledati drugim očima. Možda kad oboje nađete nekog novog, možete obnoviti prijateljstvo, ali budimo realni zar ćete tad uopće trebati jedno drugome?