VIDEO Donja Blatnica bila je centar Hercegovine
I ovog kolovoza, Donja Blatnica bila je centar Hercegovine. Naime, Mate Bulić sa svojim Blatničanima priredio je pravi humanitarno-glazbeni spektakl, još jedne ''Blatničke note dobrote''. Na pozornici su se izmjenjivali Matini gosti i prijatelji. Miroslav Škoro, Jole, Zorica Kondža, Mia Dimšić, Alen Nižetić - samo su neki od glazbenika koji su svojim dolaskom doveli atmosferu do usijanja. Hrvoje Krolo vodi vas upravo onamo.
I ove godine Donja Blatnica postala je pravi glazbeni centar. 12. godinu zaredom Mate Bulić i njegovi vrijedni prijatelji napravili su humanitarno-koncertni spektakl ''Blatničke note dobrote''.
''Niti bi bilo Mate Bulića niti Blatničkih nota dobrote da nije mojih Blatničana. To je 12 godina to je uhodana priča i mi smo svi sretni i ponosni na to i onda to ide jednom zajedničkom snagom i tu smo. Ja sam presretan i kad čovik to vidi srce mu je kao Blatnica'', govori Mate Bulić za In Magazin.
Tisuće ljudi stigle su u Blatnicu, kako bi uživali u glazbenom programu koji traje više od 5 sati, a na pozornici se izmijenjaju najpoznatija imena hrvatske glazbene scene. Ovoga puta uz Matu bili su i njegovi najmiliji – unuci, od kojih, kako kaže, nikada se ne bi odvajao.
''Sad su došli s bakom i rekli su: ''Bako možemo li otići na grobove roditelja od našeg dide.'' Sami ničim izazvani rekli su i otišli su. Vjerujte mi srce mi je kao kuća zato što je taj jedan element u njih usječen te obiteljske privrženosti. A kad se to usadi u svoje potomstvo to je nešto što se cijeni ni na što moraš biti ponosan.''
Velik Matin prijatelj, Miroslav Škoro, još je jednom svojom pjesmom Blatnicu doveo do usijanja i kaže – kumov poziv se ne odbija.
''Svi smo mi u zadnjih par godina prošli nekakva svoja teška vremena ali on je uistinu pobjegao iz onog posljednjeg zagrljaja koji nas sve čeka, međutim bilo bi prerano. Imao je tešku zdravstvenu situaciju i u njemu je još snage. Mislim da to najbolje govori kakav je Mate. On je fokusiran i uporan čovjek koji ono što nakani i ostvari i ja mu čestitam'', govori Škoro.
Još čestitki Miroslav ima i za drugog kuma Tompsona, koji je nedavno ponovno dospio pod svjetla reflektora, povratkom nastupima nakon dvije godine stanke.
''Naša scena je mala ali mi se čini da smo vrlo uspješni, nije ga bilo par godina i svi znamo zašto ja mu želim svako dobro ako i njegovom sinu. Drago mi je da je smogao snage nije to lako ali sretan sam zbog toga.''
Euforija kakva se malo gdje vidi dogodila se Minei, naime, njezin izlazak na pozornicu izazvao je skandiranje 15 tisuća ljudi, a ona priznaje, kako ovakvu atmosferu svaki glazbenik treba doživjeti.
''Meni je u stvari super da ima puno te mlađe generacije koja se nije ni rodila kada su bile te pjesme pogotovo iz 90tih i oni možda znaju Mineu iz novijeg doba, ali je fascinantno da svi pjevaju te starije pjesme. Svi vole te 90te i onda se to prenaša i na djecu, veliki je gušt kad te dočekaju sa svih strana i u hvate, ja nisam mislila da baš neće to biti tako ali srce mi je k'o kuća.''
Još jedna dama s kojom je publika pjevala u glas bila je i Mia Dimšić, čak je 6 godina trebalo proći da bi ponovno stigla na blatničku pozornicu. Dok je na nju izlazila, nasmijali su je povici da su Blatničke note veće od Eurosonga.
''Joooj da! Ali puno manja trema nego na Eurosongu ovo je baš bilo onako lijepo i opušteno, ma mislim divni ljudi ja sam samo trebala doći i nacrtat se ostalo su me sve oni vodili'', rekla je Mia.
Titula najvećeg šarmera na pozornici pripala je Draženu Žanku.
''Čuj naše žene su drage i hvala Bogu da je tako ja ih isto obožavam i drago mi je kad ih vidim, kad se slikamo i kad zapivamo, ko to more platit.''
Atmosfera na vrhuncu bila je kada su na blatničku pozornicu stigla tri mušketira Alen Nižetić, Jole i Frano Pehar, glazbenici su koji su uvijek i više nego dobrodošli u ovo malo hercegovačko mjesto.
''Mate kad je smislija ovu priču crkva nije bila dovršena i crkva je onda izgrađena hvala Bogu i nakon toga sa crkve se prešlo na neke druge stvari ljudima kojim je potrebito i kojima treba. Svake druge godine smo tu, publika je prekrasna od 7 do 77 i stvarno bude lipo'', govori Alen.
''Ja se ovdje i osjećam k'o doma, pošto godinama dolazim u Hercegovinu, ja sam par kilometara od granice imam tu puno prijatelja i od kad je Mate započea ovu lipu priču svi se odazovemo jedan drugome kad triba napravit ovako lipu priču'', rekao je Joško Čagalj Jole.
''Kad mi stariji kolege poput Joleta, Mate Bulića, Dražena Zečića kažu – ako si u svom kraju priznat to je onda to – meni je pokojna baka od tu dvije minute i čuli ste kako publika pjeva moje pjesme i ja sam najsretniji čovjek na svijetu'', priznaje Frano Pehar.
A sretni su bili svi koji su stigli u Blatnicu jer uz dobru glazbu i vrhunsku atmosferu napravljena su i dobra djela. Kao i svake godine, prihodi od ulaznica, namijenjeni su potrebitima, a to ovu manifestaciju čini još većom. Vidimo se i dogodine.