DANIEL POPOVIĆ 'Džuli je obilježila moju karijeru, a želim nastupiti u biseru Hercegovine'
Poznati hrvatski glazbenik Daniel Popović ove godine slavi 50 godina karijere. Jednako tako, Popović slavi i 40 godina od bezvremenskog hita "Džuli" koja je njegov pečat, koja je obilježila njegovu karijeru. Popović je nedavno objavio i svoj novi singl 'Tijesan kaput'. Kako danas stvoriti hit? Veselili ga i nakon 50 godina stvaranje glazbe? Što možemo očekivati u skorije vrijeme? Povodom velike obljetnice razgovarali smo s njim, ali smo se dotaknuli i drugih tema.
Za početak kažimo nešto o najnovijem singlu 'Tijesan kaput'. Kako je došlo do ove pjesme, tko je sve radio na njoj i kakva su očekivanja?
"Pjesma "Tijesan kaput" je jedna prelijepa, romantična i nježna balada, nešto možda najsličnije onome kakvi su bili moji počeci u autorstvu. S jednom lijepom šansonom, mojom autorskom skladbom, sam 1972. godine, odnio pobjedu na Festivalu "Titogradsko proljeće". To je bila pjesma "Plači" i to je nešto što je tada, a i danas, nakon pola stoljeća profesionalnog bavljenja glazbom, najbolje oslikavalo moj senzibilitet. Ja sam okarakteriziran kao pjevač nekog Rockabilly stila, no međutim, ja sam dušom šansonjer. Zato je ova skladba izašla prva. I ona je samo najava onih pjesama koje će tek doći. Ona jeste prelijepa, ali dolazeće pjesme sa novog materijala će ići, svaka za stepenicu više. Melodija je prvobitno bila namjenjena mome sinu Sebastianu Filipu no to nije nešto što je u njegovoj zoni komfora. Zato je čekala u nekom predalu (fioci, ladici) na pravi trenutak. I dogodio se, u vrijeme velikog lockdawn-a, kada sam sebi počeo postavljati pitanja. Mnogi od nas, tih su dana, razgovarali sami sa sobom. Moguće, rekapitulirali svoje živote, analizirali, apsolvirali, akceptirali. Tako i ja. Gdje sam u glazbenom smislu i da li ostati tu? Je li trenutak da se pokrenem i izađem iz sjene u kojoj se nisam našao svojom voljom, pa niti svojom krivicom I kada, ako ne sada? Jesu li sve ove melodije, koje su tijekom godina nastajale, a prelijepe su, trebale ostati nerođene? Pa onda pitanje: "Što ako nam je kaput tijesan, a duša bi da putuje širinama?" I eto. Pjesma je tu".
Ove godine slavite 50. godina karijere. Kada se osvrnemo unatrag što o njoj možemo kazati?
"Da je prošlo ko dlanom o dlan. Od tog pojavljivanja na sceni Doma kulture "Budo Tomović" jednog sedamnaestogodišnjeg nježnog momka, šansonjera do danas. Pola stoljeća, 40 godina diskografije, 40 godina od nastupa na Eurosongu u Munchenu s "Đuli", mojih 67 godina života. Sazrio sam i glazbeno i životno. Sada je vrijeme da pokažem da još mnogo toga imam za reći. Vrijeme je da moja glazba poteče!"
Kako ćete proslaviti ovu veliku obljetnicu u glazbenom smislu?
"Ove mi je godine Hrvatska diskografska udruga dodijelila "Multiplatinum award" za najprodavaniji album svih vremena na prostorima bivše SFRJ. Album "Bio sam naivan" je prodan u 1.200.000 primjeraka. No, definitivno nisam pjevač jednog hita, kako zlonamjerno znaju neupućeni komentirati. Ja sam skladatelj, s dvadeset svojih albuma (dva na engleskom), te na stotine pjesama rađenih za druge. Neka sam imena stvorio, mnogima sam pomogao u stvaranju karijere. Uz podršku i u suradnji s Croatia Records, pripremam novi album. Malo se odužilo, ali je to prije svega moja želja da sve dovedem do blizu savršenstva. Sam radim aranžmane, uglavnom, iako bi mi lakše bilo da ih drugi rade za mene, no tako je kako je. Hvala Bogu, kroz godine sam se naučio sve raditi sam. Od skladanja, sviranja, pjevanja pratećih vokala, aranžiranja, miksa, produkcije. Sve. Ako se uskladim sa drugima, dobro je; ako ne, opet dobro. Kako ću je proslaviti? Čujte, planova je puno. Vidjet čemo što se može realizirati. Najviše bih volio da održim solistički koncert u "Lisinskom" u Zagrebu, u mojoj rodnoj Podgorici, a onda bismo vidjeli dalje".
Prošlo je 40 godina od bezvremenskog hita Džuli. Je li to pjesma koja je obilježila vas i vašu karijeru?
"Naravno da je. Znam i sam ponosno istaknuti da je to moja osobna iskaznica. A "Džuli", na nju sam izjemno ponosan. Pošlo mi je za rukom ostvariti ono o čemu brojni glazbenici sanjaju. Upisao sam se u povijest glazbe jednog desetljeća, u Annale Eurosonga. I dan danas, pjesmu prepjevavaju, a onda je prevođena na više od deset jezika, uključujući i hebrejski. Ponosan sam što sam predstavljao jednu zemlju, što sam pronio svjetom ljepote moje rodne grude. Ponosan sam na svoje pretke i na svoje potomke. Ponosan sam jer sam kosmopolit, altruist, ljubitelj prirode, umjetnik, zanatlija, borac protiv nepravde".
Tko je bila Džuli?
"Džuli je Angela Pansegrau, prelijepa djevojka s kojom sam bio to jedno ljeto".
Može li se u današnje vrijeme napraviti jedan takav hit koji će trajati poput te pjesme?
"Svjedočimo hiperprodukciji u glazbi i trendu da se ona više gleda, manje sluša. Hiperprodukcija ide na štetu kvalitete. Tako je uvjek bilo. Danas svatko može snimiti pjesmu u svome domu, bilo gdje i postaviti je na Youtube. Sve je dostupno: matrice, lupovi, svi alati, umjetna inteligencija, aplikacije, striming platforme. Sve, sada i odmah. U svemu tome, postalo je iznimno teško ostaviti kakav pečat, svoj "trag u beskraju".
Posljednjih dana aktualna je tema i oko plagijata s The Weeknd. Recimo nešto o tome?
"O tome sada ne mogu puno govoriti, radi procesa koji je u tjeku. No, reći ću ovo. Pitala me jedna novinarka, a vjerujem da bi to bio komentar mnogih: "Kako to, Daniel, Da baš vas plagiraju?!" Korištenje mojih ideja i djelova mojih pjesama je vjerovatno posljedica moje višegodišnje medijske neeksponiranosti".
Smatrate li da se danas uspjesi glazbenika mjere jedino po pregledima na YouTubeu?
"Youtube jest pokazatelj gledanosti. Ovo je sada jedno, gotovo filozofsko, pitanje. To korespondira s onim što sam već rekao o tome da je danas sve dostupno sada i odmah. No, sve se može namjestiti, pa i pregledi. Teško je trajati. Ovo je trnovit put, ali, a to u poslijednje vrijeme znam često reći, u životu umjetnika nema rezervne opcije".
Nakon 50 godina, je li vas još uvijek uveseljava stvaranje glazbe?
"O, da. Glazba je moje utočište, moja luka, moja ljubav, moja pasija, moj život".
Što možemo od vas očekivati u skorije vrijeme?
"Album, uskoro i turneju po nekadašnjoj zajedničkoj državi".
Koliko često imate svirke i koncerte kroz godinu?
"Ja sam uistinu profesionalac i nastupam jednako posvećeno i pred dvadeset i pred nekoliko tisuća ljudi. No,moram reći da sam, možda jedinstveni slučaj na ovim prostorima da, čak ni u vrijeme najveće popularnosti osamdesetih, nisam imao solistički koncert nigdje, ni Zagreb, niti Beograd, ni Podgorica, osim u Novom Sadu i Skoplju. Vrijeme je, mislim da se to promjeni. Na tome radim, to priželjkujem, tome se nadam, tome se i veselim".
Možemo li vas očekivati u Hercegovini?
"Volio bih to! Naročito u Mostaru, koji je biser Hercegovine. Oduvjek mi je to bila želja. Nadam se uskoro".
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.