ČESTO JE U HERCEGOVINI Hrvatska glazbenica o svom obraćenju

Prepuna sportska dvorana u Samoboru pjevala je i dvostruko molila sinoć s Ninom Badrić, sestrama Husar, Alanom Hržicom i drugim izvođačima. Koncert naziva "Neka se čuje do neba glas" još jednom je pokazao da duhovna glazba privlači sve više publike.

"Da je bila još jedna ovakva dvorana bila bi krcata", smatra Marija Husar Rimac.

"Za mene je taj koncert velika molitva, ja sam u molitvi, ja sam kanal kroz koji Božja ljubav struji i to osjećaju ljudi", poručuje Alan Hržica.

"Izgleda da su ovi koncerti nešto gdje ljudi mogu pronaći stvari koje im trebaju", ističe Ivana Husar.

"Općenito je toliko jaka poruka tih svih pjesama da je nevjerojatna snaga u zraku, snaga Duha svetoga", govori Ana Rucner.

"Koliko ljudi zapravo je željno jedne utjehe, pogotovo u ovim vremenima i jedne vjere i nade koju kroz ovu glazbu mi donosimo ljudima", kaže Nina Badrić.

Ovaj koncert bio je proslava 25. obljetnice postojanja Kuće susreta Tabor.

"Zamislite koliko je ljudi tu prošlo preko pola milijuna ljudi svaki taj susret svaki dolazak je jedan veliki blagoslov", kaže fra Ivan Matić.

"Ljudi najprije traže taj unutarnji jedan mir", dodaje.

U Tabor redovito odlaze i naši poznati glazbenici.

"To je mjesto gdje sam upoznala svog supruga gdje sam godinama i još uvijek dolazim na seminare", priča Marija Husar Rimac za IN Magazin.

"Mjesto gdje s vremena na vrijeme dolazimo ponovno se susresti sa samim sobom i s Bogom", govori Ivana Husar.

"To je rasadnik obraćenja, rasadnik promjena ja sam tamo također doživio klicu svog obraćenja", prisjetio se Alan Hržica.

"Ja sam već bila toliko puta na Taboru. Tabor je mjesto utjehe, susreta, svi mi kroz život imamo i lošijih trenutaka i trenutaka kad smo zbunjeni, pogotovo u ovom poslu koji je izuzetno težak, gdje ne znamo kako sve to ujediniti, kako pomiriti privatni život i s poslovnim" iskrena je Nina Badrić.

"Na neki način zbunjeni ili ranjeni dolazimo u Tabor, Tabor je mjesto utjehe, velikog mira", ističe.

Nina Badrić ondje danas pronalazi mir, iako je prvo bila skeptična.

Ljubav patera Zvijezdana i fra Đonija trebate doći i vidjeti tu neku radost kakvi ljudi uđu u Tabor i kakvi izlaze van. Ja sam prvih par godina samo to promatrala jer sam bila nevjerni Toma i mislila tu je nešto skriveno, međutim ništa nije skriveno, skrivena je samo ogromna ljubav", priča Nina.

I Marija Husar svoje je obraćenje doživjela upravo u Taboru.

"Na najvećem zapravo vrhuncu svoje karijere u grupi Divas dogodio mi se jedan moment gdje sam bila poprilično neću reći nezadovoljna, ali sve to mi je izgledalo dosta isprazno, tražila sam nešto više, duša je toliko čeznula da se na seminaru kod Zlatka Sudca dogodio taj jedan moment u 27. mojoj godini", prisjetila se Marija.

Puninu vjere koju su osjetile teško je riječima opisati i njoj i Ani Rucner.

"Teško je to riječima opisati, jako teško. Ja sam stvarno doživjela taj jedan predivan susret s Bogom, jednu neopisivu puninu ljubavi koja me toliko dotaknula da je promijenila moj život", ističe Marija.

"Vjera su naša djela, ono što činimo to bi trebala biti i naša vjera, bez fanatizma i bez strogih pravila i kažnjavanja, i bez moraš nego jednostavno budi čovjek", smatra Rucner.

Marija Husar često je u Hercegovini, u Međugorju.

Za Radiopostaju Mir Međugorje u jednom razgovoru je rekla da je pri prvom posjetu Međugorju bila udaljena od Boga, no to se tada promijenilo. 

"Prvi put sam čula za Međugorje od svojih roditelja kada sam bila mala, a prvi puta sam u Međugorju bila 2000. godine kad mi je došla moja tetka iz Argentine nakon 25 godina i želja joj je bila da dođe u Međugorje. Prvi dojam, sad kada gledam iz ove perspektive vjernice, jer tada sam bila dosta daleko od Boga, bila je jedna velika potreba za promjenom i čežnja duše i srca za promjenom".

Kada je, tri godine kasnije, ponovno posjetila to mjesto, upoznala je ljude s kojima je postala jako bliska.

"Osjetila se svetost u ovom mjestu i kao da ovo mjesto zove na promjenu, zove na obraćenje. I ja sam 2003. godine otišla na seminar kod Zlatka Sudca i baš na tom seminaru bila je grupa Amerikanaca koja je došla iz Međugorja i među njima je bila i Coleen koja je baš tada doživjela čudesna ozdravljenja ovdje u Međugorju", rekla je.

Od tada često dolazi u Međugorje, ali kaže da ju je prvi dolazak u potpunosti promijenio.

"Moram naglasiti taj prvi susret, prvi dolazak u Međugorje. I taj put sam šetala tu oko crkve i došla do Gospina kipa. Kad sam vidjela datum, pisalo je: 'Ja sam Kraljica mira 25. 6. 1981.', a ja sam rođena 25. 6. i to je bio moj susret s Majkom. Ja sam se tada tako rasplakala i rekla: 'Aha, pronašla sam onaj svoj rođendan za kojim sam toliko čeznula, ovdje, tu u Međugorju", zaključila je.

"Biti čovjek" u svakom trenutku - to je imperativ kojeg bismo se svakodnevno trebali sjetiti.