Politika te prati i prije tvog rođenja

Miljan Rupar kandidat je na listi ‘Bh bloka Mostar’, koalicije SDP-a BiH i Naše stranke na izborima u Mostaru. Ovaj SDP-ovac na vrlo neuobičajen način, tekstom, obratio se javnosti i potencijalnim biračima. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

Tvoja rana dob

Možeš reći da te politika ne zanima, da ne želiš imati ništa s njom. Ali odrastanje bilo gdje na Balkanu znači odrastati blisko s politikom. Ona te prati i prije tvog rođenja.

Počinje dok si još u majčinoj utrobi, kada se tvojoj majci nije omogućena na vrijeme i adekvatna zdravstvena skrb kakvu zaslužuje te mora ići u privatne klinike, jer su liste čekanja u državnim zdravstvenim ustanovama predugačke. Naravno,te ustanove svi mi plaćamo, izdvajajući značajan iznos doprinosa iz naših primanja, i one bi trebale tu biti zbog nas.

Nastavlja se i u vrtiću, kada te čuva teta koja ti se ne može posvetiti, jer ima previše mališana u jednoj grupi.

Čeka te i kada se upišeš u školu, pardon dvije škole, ali pod istim krovom. Ta škola možda neće imati salu u kojoj ćeš moći igrati košarke, ali je važno da ima dvostruku, neefikasnu administraciju, koja, kao i mnoge nepotrebne administracije u tvome gradu, proždire javni novac. U toj školi će ti predavati nastavnici koristeći isključivo kredu i ploču, bez i jednog modernog sredstva, jer onome koji o tome odlučuje nije stalo da tvoje obrazovanje parira modernom obrazovanju 21. stoljeća.

Možda ćeš poželjeti baviti se nekim sportom. Međutim u tvome gradu možda neće biti sportske dvorane,a ni adekvatnog bazena, pa ćeš se igrati vani ili smrzavati se plivajući u trošnoj zgradi s razbijenim prozorima iz austrougarskog vremena.

Još si mali, pa i dalje nećeš biti svjestan koliko je politika uz tebe i prati te u stopu, dok je u isto vrijeme dva koraka ispred tebe i planira kako da ti podmetne nogu da se sapleteš. Do sada se samo zagrijavala, a njen ćeš efekt istinski osjetiti vrlo brzo, netom prije završetka svoje adolescentne dobi.

Punoljetan si i krećeš na studije

Prvi pravi efekt politike doista ćeš osjetiti kada umjesto tebe, na tvoj željeni fakultet, na budžet, bez plaćanja,„upadne“ sin ili kćerka uglednog doktora ili direktora neke firme iz tvog grada. Ti ćeš nekako misteriozno završiti prvi ispod crte, pa će ti roditelji morati teškom mukom plaćati školarinu, iako si se trudio i zaslužio od školarine biti oslobođen. Što je najgore, primljenu osobu možda i poznaješ i znaš da je bila lošiji učenik od tebe. Politika 1 – ti 0.

Tvoji roditelji, inženjer i zdravstveni radnik, rade kao skladištar i prodavačica, jer nisu mogli naći posao u struci. Zašto? Zato što je lokalna proizvodna firma, nekadašnji gigant, u kojoj je radio tvoj otac jednim magičnim „potpisom“nestala u trenu, a on ostao bez posla. Zato što u gradskoj bolnici za tvoju mamu nema mjesta, jer prioritet imaju rođaci i kumovi rukovodećih.

Sada si punoljetan, pa možeš možda nešto i promijeniti u svome gradu. Međutim, još si mlad i nezreo, smatraš da je politika nešto strano, nešto što te se ne tiče. Ne radiš na tome da joj pariraš i izjednačiš da bude 1:1. Zašto? Zato što još nisi svjestan da je politika tvoga grada zapravo protivnik. Ili možda jednostavno u tvome gradu nema lokalnih izbora, jer to tako odgovara mjesnim moćnicima.

Međutim politika je neumorna vreba te. Čeka pravi trenutak da opet osjetiš njen efekt.

Tvoje prvo zaposlenje

Završio si fakultet. Možda si najbolji student u generaciji, možda i najbolji u posljednjoj dekadi, ali tebe neće pozvati na fakultet da se baviš istraživanjima. To će mjesto pripasti studentu s prosjekom ocjena skoro znatno nižim od tvojega. Ali kako je to moguće? Moguće je to zato što je taj student dijete nekog stranačkog podobnog poslušnika. Politika 2 – ti 0.

Posao ćeš naći negdje kod lokalnog privatnika. Možda i u svojoj struci ako budeš imao sreće da je ista tražena. A onda ćeš opet osjetiti politiku na djelu. Zbog toga što zakon to dozvoljava, vlasnik firme u kojoj radiš prijavljuje te na minimalac. Radiš svaki dan sat ili dva prekovremeno, a prekovremeni sati ti se ne plaćaju. Primanja ti kasne, nije prošla ni druga godina tvog zaposlenja, a već ti duguju iznos polugodišnjih primanja. I tako u nedogled.

Već je minimum 2:0 za politiku, a možda je moglo biti i manje razlike, samo da si bio svjestan svoga protivnika od početka.

Nezadovoljan stanjem u svome gradu i svojim zaposlenjem imaš dvije opcije:

Plan B: Odustaješ i odlaziš

Bez puno razmišljanja i borbe odustaješ i planiraš otići u tu Njemačku o kojoj svi pričaju. Tamo ćeš imati sve ono što ovdje nemaš, jer to je zemlja zakona, idealna zemlja mnogih ljudi ovog našeg napaćenog Balkana. Čuo si to od dosta svojih prijatelja što su otišli.

Ako si odabrao ovu opciju i otišao, utakmica između tebe i politike tvoga grada je završena, izgubio si. Politika 3 – ti 0.Izgubio si i ti, i još jako mnogo ljudi koji su iz grada otišli u inostranstvo u posljednje vrijeme.

Plan A: Nastavljaš se boriti i gradiš sebe

Odlučio si ostati ipak u svome gradu i pokušavaš izgraditi sebe. Kako? Preko trnja i kamenja, putem mnogo težim nego negdje „vani“,poštenim putem, onako kako su te otac i majka učili. Ti ćeš znati da je taj put teži, ali možda ipak želiš hoditi njime.

Hoćeš li imati snage i ustrajati u tome?

Sada si jaka i izgrađena osoba

Odlučio si ostati i izgradio si sebe kao ličnost. Možda si sada dovoljno jak da se takvoj politici suprotstaviš, da joj pariraš, da je promijeniš da bude bolja, da bude prijatelj tvoga grada, da radi za tebe i sve tvoje sugrađane,a ne protiv vas?

Ako do sada iz vlastitog iskustva nisi ništa naučio, onda ćeš dopustiti politici da ti i dalje zadaje udarce i da te nokautira u svakoj rundi.

Možda si i svjestan svega toga, ali i dalje misliš da sam ne možeš promijeniti ništa?Možda misliš da tvoj glas nije dovoljno glasan? Da ono što želiš i za šta se zalažeš nije vrijedno? Da nisi dovoljno jak da išta u svome gradu promijeniš? Zapravo imaš pravo. Sam nemaš puno snage. Ali zapitaj se ovo: Koliko je takvih poput tebe koji čitaju ovaj moj tekst (i izdržali su ga pročitati do kraja), a našli su sebe i svoju životnu priču u bar nekoliko stavki koje sam iznad naveo?

Samo djelujući zajedno, ti i svi oni koji su se našli u ovom tekstu, moći ćete parirati lošoj politici tvoga grada. Ako misliš da će politika pokušati uskratiti jačinu tvoga glasa krađom, znaj da hoće. Međutim, ako vas istomišljenika bude puno i djelujete zajedno, moći ćete je nadjačati, jer njih koji podržavaju takvu politiku je zapravo jako malo, samo su dosta glasniji pa ti se čini da ih je više. Njihova snaga nije nikada bila, niti će biti, u djelima, već samo u glasnim i oštrim riječima.

Takvih je poput tebe je puno više, samo su tihi kao i ti. Naučeni da budu tihi.

Šta god radio, nemoj nikada dozvoliti da pomisliš da je do tebe, da si ti kriv i da se ne uklapaš u postavke koje je politika tvoga grada nametnula. Budi siguran da nije do tebe.

Odlučuješ djelovati

Politika ti je do sada samo podmetala nogu i sputavala te na svakom većem životnom koraku. Međutim, ti nisi više ono malo dijete koje je išlo u pretrpani vrtić, u školu bez sale za košarku, igrao sport napolju, jer nema sportske dvorane, smrzavao se na trošnom bazenu razbijenih prozora. Ti si sada jaka i izgrađena ličnost. Imaš snagu i možeš obuzdati razuzdanu lošu politiku svojega grada.

Kako ćeš to uraditi? Pa samo sagledaj koji su to ljudi bestidno vodili takvu politiku sve ovo vrijeme.

Kada saznaš koji su to ljudi, jednostavno im nemoj ukazati povjerenje kada budeš imao priliku iskazati svoj glas. Nemoj ni biti pasivan i ostati kući misleći da će to drugi uraditi za tebe. Ne, neće. Poništen glas je glas za lošu politiku tvoga grada. Ostanak kući je glas za lošu politiku tvoga grada. Tvoja pasivnost je ta koja njima daje snagu. Samo tvoj glas,kojeg ćeš dati nekome boljem od njih, može nešto promijeniti. Ti si taj koji bira, a oni se plaše takvih poput tebe.

Ja sam se odlučio uhvatiti u koštac s politikom svoga grada i učiniti je boljom. Izgrađena sam ličnost, i imam hrabrosti usuditi se poželjeti da ovaj grad bude bolje mjesto za sve njegove stanovnike.

A šta ćeš ti učiniti? Šta god, samo ne odustaj i nemoj misliti da si nebitan i nemoćan, jer politika računa na to da ćeš posustati i odustati, zaključuje se u tekstu koji potpisuje Rupar.