Znanstvenici tvrde: 'Francuski poljubac' nastao je iz njuškanja

U prvim danima ljudske povijesti miris je bio najvažnije osjetilo kada je riječ o ljudskim odnosima.

Ljudi su koristili miris kako bi odredili raspoloženje, zdravlje i društveni status drugih, kaže Cheryl Kirshenbaum, autorica knjige "Znanost ljubljenja".

"Bilo je mnogo pozdrava mirisanjem", kaže Kirshenbaum koja je i direktor projekta Energija komunikacije na Sveučilištu u Teksasu. "Prešli bi nosem preko lica, i s vremenom je to trljanje nosem preraslo u poljubac".

Vjeruje se kako je poljubac kao izraz romantičnih osjećaja potekao iz Indije gdje se u poemi Mahabharata, napisanoj oko 1.000 godine prije nove ere, pojavljuje prvi poznati opis romantičnog poljupca.

Povjesničari smatraju kako je u to vrijeme u ostatku svijeta romantičan poljubac bio nepoznanica i da ga je u Europu "uveo" Aleksandar Veliki.

U staroj Grčkoj, ljubljenje je bilo način izražavanja statusa, čina i lojalnosti među vojnicima ili sucima.

"Na neki način to je bio izraz društvene hijerarhije", rekla je Reutersu Kirshenbaum.

Ljubljenje se spominje u Homerovoj "Odiseji", ali ne u romantičnom smislu - Odisej se vraća kući i dobiva poljubac od roba.

Tijekom većeg dijela ljudske povijesti, lokacija poljupca na tijelu pokazivala je rang u kraljevskim kućanstvima ili vojsci.

Društveno jednaki ljubili bi se u usta, dok bi potčinjeni ljubili obraz, ruku, stopalo, porub odjeće ili zemlju ispred osobe koja je bila previše "visoka" da bi uopće bila ljubljena. To je trajalo do 18. stoljeća.

Rimljani su, kaže Bryant, bili oduševljeni ljubljenjem i kod njih se prvi put pojavljuje ono što se danas zove "francuski poljubac".

Imperator Tiberije pokušao je zabraniti ljubljenje, jer je vjerovao da se tako širi guba, ali nije uspio u tome, jer se ljudima sviđalo ljubiti se, kaže Kiršenbaum.

Rani kršćani su najviše ubijali volju za ljubljenjem. Poljubac se u Bibliji spominje devet puta, ali samo jednom u romantičnom smislu. Čak je i nekoliko papa pokušalo zabraniti romantičan poljubac. Papa Klement peti je 1312. izdao dekret u kojem se navodi da je "poljubac s namjerom da dovede do kopulacije smrtni grijeh".

U to vrijeme u ostatku svijeta malo se znalo o ljubljenju. Kada su europski misionari krenuli u Afriku, Aziju i Oceaniju u 19. stoljeću oni su popularizirali ljubljenje na mjestima gdje ga ranije nije bilo.

U Japanu, na primjer, se smatralo kako je poljubac uvreda kada su ga Amerikanci "uvezli" u 19. stoljeću. Kada je skulptura "Poljubac" izložena u Tokiju 1920-ih bila je skrivena iza paravana od bambusa, a scene ljubljenja sječene su iz holivudskih filmova prikazivanih u okupiranom Japanu poslije Drugog svjetskog rata.

Danas poljubac ima brojna značenja i predstavlja komunikaciju tijela i most između naših riječi i akcija, smatra savjetnik za veze Jeffrey Shambery koji je pisao više radova o društvenoj važnosti poljupca.

Izvor: portaloko.hr