Zašto neki još uvijek ne vjeruju u muško-ženska prijateljstva?

...komentarima koji sugeriraju da se tu nužno mora događati nešto "više". Živimo u 21. stoljeću i tabu teme gotovo da više i ne postoje, no muško-ženska prijateljstva su koncept koji još uvijek izaziva kontroverze. Zašto je to tako?

Uz potencijalnu naznaku promjene, za sad je još uvijek relativno sigurno reći da živimo u liberalnom društvu. Žene se, barem nominalno, tretiraju jednako kao muškarci, brakovi osoba istog spola izazivaju sve manje šok reakcija, a više se ne očekuje od svih mladih ljudi da se odlučuju za opciju braka i djece. Ako usporedimo način života generacije millennialsa s načinom života generacija prije, zamijetit ćemo cijeli niz značajnih razlika. Sve informacije koje poželimo se nalaze na nekoliko klikova, naviknuli smo na putovanja i upoznavanje novih krajeva, dostupnost visoke edukacije te iznošenje vlastitog mišljenja, neovisno o tome kakvo ono bilo, no nešto se još uvijek nije značajnije promijenilo. Baš kao i prije nekoliko desetljeća, koncept muško-ženskih prijateljstva izaziva podvojene reakcije i mišljenja. Ovim se pitanjem društvo rijetko ozbiljno bavi ili o njemu raspravlja, no baš svatko o tome ima svoj čvrsti stav.

Otkako znam za sebe, podjednako se družim s muškarcima i ženama. Najboljeg prijatelja sam imala u osnovnoj školi, srednjoj školi i na fakultetu, a s njima se uglavnom intenzivno družim i danas, baš kao i sa svojim bliskim prijateljicama. Međutim, moj odnos s prijateljicama nitko nikad nije dovodio u pitanje; on je uvijek bio dobar i dostatan takav kakav je. Kad je pak riječ o odnosu s mojim muškim prijateljima, neprimjerene komentare slušam i danas. "Vi mi nešto prečesto sami odlazite na kave", "Kako možeš biti sigurna da on s tobom ne želi nešto više?" ili "Taj odnos nikad ne može biti na razini onog koji imaš s prijateljicama", samo su neki od njih koji mi odmah padaju na pamet.

Za početak, odmah moram naglasiti kako me ništa u životu ne iritira više od stajališta ljudi koji smatraju da je njihov način života jedini ispravan i moguć Ako JA nisam uspjela održati prijateljski odnos s osobom suprotnog spola, nitko ne može. Sigurno, testirala sam. Postoji li jedna stvar koju podjednako vole svi ljudi diljem svijeta, onda je to poopćavanje vlastitog iskustva na cjelokupno čovječanstvo. Čvrsto sam uvjerena kako se u ovoj priči prepoznao svatko tko se dulji niz godina intenzivno druži s osobama suprotnog spola. Iz nekog razloga, neki su još uvijek uvjereni kako su spol i reproduktivni organi glavni kriteriji za uspostavu kvalitetnog prijateljskog odnosa.

Kad sagledamo širu sliku, to zapravo uopće nije toliko neočekivano. Prema istraživanju publikacije Psychology Today, možemo reći kako cijeli ovaj "problem" seže u stare podjele rodnih uloga, odnosno situaciju u kojoj su žene bile domaćice, a muškarci bili oni koji su u kuću donosili novac. Posljedično, žene i muškarci nisu imali prostora za razvijanje prijateljstva, domaćice su se družile s domaćicama, a oni zaposleni sa svojim kolegama. Danas se situacija svakako promijenila, no pogledate li mainstream medije, filmove ili serije, nećete dobiti taj dojam. Uzmimo za primjer dvije najpoznatije "ženske" serije, "Seks i grad" te "Girls": obje su duboko progresivne i društveno relevantne, pa opet svjedočimo prikazima isključivo snažnih ženskih prijateljstva, uz očito iznimku gej prijatelja. Ako pak pogledamo prikaze straight prijateljstva, oni će uglavnom završiti romantičnim odnosom ili barem seksom. Od devedesetih godina do danas smo tako gledali filmove poput "When Harry Met Sally" ili "My Best Friend's Wedding" ili suvremenije inačice poput "No Strings Attached". U svima njima nam se konstantno slala poruka kako muškarci i žene mogu imati dubok odnos jedino ako on završi vezom. Naravno, bilo je tu i pokoje iznimke (koja potvrđuje pravilo?), no dominira ovakav stereotipni prikaz.

Krenete li "guglati" ovu temu, naići ćete na cijeli niz članaka koji upozoravaju na to da muškarci i žene teško mogu biti prijatelji. Ako se pak usudite upustiti u tu avanturu, savjetovat će vam da stalno budete na oprezu i pratite što (ne)prijatelj sprema. Zatim ćete naići na članke o čuvenom "friend zoneu" koji će vam ponovno sugerirati kako je svaki muškarac koji vas voli na neromantičan način zapravo nerealizirani jadnik koji je život posvetio tome da ga primijetite. Kad samo malo stanete i razmislite, ovakav je stav zapravo duboko uvredljiv. Stajalište koje nalaže da nam seksualni nagon diktira dinamiku odnosa imputira da na evolucijskoj ljestvici nismo previše napredovali.

Jednom sam o ovoj temi raspravljala u većem društvu koje je smatralo kako muško-ženska prijateljstva nisu moguća niti normalna. Uvijek ću se sjećati "argumenta" jednog muškarca koji je rekao kako ne razumije kako ti neka cura može biti draga, zanimljiva i s njom želiš provoditi vrijeme, a ne želiš spavati s njom. Jednostavno, kaže on, nema nikakve logike. Striktno rodno podijeljeni svijet kaže kako muškarci s muškarcima pričaju o autima i nogometu, a žene sa ženama o djeci i kozmetici. Dodirna točka je jedino međusobna zaljubljenost i seks. Sve više je previše. Pomisao da ti do nekoga može biti stalo zato što si odgovarate karakterno ili svjetonazorski mnogima je još uvijek enigma. I to je u redu. Pretpostavljam da nitko nikada nije nekog tjerao da se druži s osobom suprotnog spola ako to ne želi, no mora vrijediti i obratno. Ako vama takvi odnosi ne izgledaju izvedivo ili vas ne privlače, to je vaše pravo. No, ničije pravo nije da se drugima obraća s visoka i "objašnjava" kako je jedan od najvažnijih odnosa njihovih života zapravo iluzija.

buro247.hr