Zaljubila sam se, ostavila zaručnika i otkazala vjenčanje, a onda mi se on prestao javljati

Pitanje: Bilo nas je desetak u grupici i držali smo se jedni drugih zato što smo bili u nepoznatoj zemlji s poznatim ciljem. Odmah me počeo osvajati, ali bila sam zaručena i nisam popuštala. Kako je noć odmicala, on je postajao opušteniji i zabavniji, a ja nasmijanija nego ikada. Svi su primijetili da postoje iskre između nas. Družili smo se i sutradan, a onda se vratio svatko svojoj kući, u različite gradove. Nije prošao dan da mi se ne javi nekoliko puta, da mi ne piše divne ljubavne poruke i savršene stihove, dolazio bi kad god bi mogao, a mogao je često, i ja sam popustila. Ostavila sam zaručnika, zapravo, otkazala vjenčanje i potpuno se predala njemu. A on je tako divno pričao. Između svih tih divnih priča, jednom mi je rekao da sam ja njegova pingvinka. Ispričao je kako su pingvini najodanija stvorenja, jer kad jednom nađu partnericu, a znaju prelaziti stotine kilometara dok je ne nađu, ostaju s njom do kraja života. Čak i kada jedno od njih dvoje umre, ovo drugo ostaje samo do smrti. Nakon tri mjeseca najljubavnije ljubavne priče ikada ikome, on je prestao s javljanjem. Ni riječi više. Nikad. Znam da je živ i zdrav, ali ne znam što se dogodilo. Pokušavala sam da ga dobiti, barem da mi kaže riječ-dvije, bilo što, ali on je ostao nijem. Prošla su dva mjeseca, a ja sam napola živa. Više sam mrtva, nego živa. I samo se pitam, gdje sam pogriješila i što se dogodilo?

Vahida Djedović odgovara:

Bolje golub na grani, nego vrabac u ruci. Jer, vrabac je poznat, imaš ga u šaci, a golub s prekrasnim sivo-plavim perjem, mami svojim gugutanjem. I umije tako milozvučno da guče. Jednoga dana samo odleprša.

Poznata priča i poznati scenarij u kojem neki Don Juan osvaja neosvojivo, pa kad osvoji, odlazi na druga neosvojena mjesta.

Pogriješila jesi što si se zaljubila, što si, kao i sve druge žene, odgojena na arhetipu romantičnog muškarca iz bajke, koji dokaska na konju i spašava djevojku od samoće, zle maćehe, ljubomornih sestara, uspavanog života, same sebe. A sve ove bajke su iluzorne slike koje u nama stvaraju predstavu sudbonosnog susreta i, kad nam se, ne daj Bože, desi ovakav scenarij, mi rušimo mostove za sobom, skačemo do njega u sedlo i jašemo sve dok nas njegov konj zvjerski ne tresne o zemlju. A on otkasa, ne obazirući se.

Magija ovih slučajnih, kako ih mi žene volimo nazivati, sudbonosnih susreta i jest samo magija, čar, vradžbina, obmana, iluzija... i što prije to naučimo, znat ćemo cijeniti onog vrapca u ruci.

Ovi susreti u kojima brzo plane i razbukta se vatra, mogu nositi sa sobom prebrzo emocionalno vezivanje, prebrzu fizičku intimnost i prebrzo donošenje važnih odluka koje nas mogu dobro koštati u životu.

Može biti nekoliko razloga zašto je on odlepršao, a navodim moguće:

Budući da se sve prebrzo odvijalo, možda se prepao vlastitih emocija i pobjegao. Možda mu treba vrijeme da se sabere i da se vrati sebi.
Postoji mogućnost da je izgubio interes, ali iz ovo malo podataka koje si dala, sumnjam da je gubitak interesa u pitanju.
On je možda samo jedno veliko dijete koje želi da se igra. I kada mu nova igračkica dosadi, okrene se i ode. Bez pozdrava. Djeca smatraju da su pozdravi besmisleni.
Možda čovjek vodi dvostruki, trostruki život i treba mu vremena za neke druge ljubavne priče u kojima igra glavnu ulogu.
A možda je narcistički poremećaj ličnosti, a takvi vole samo sebe. Takvi smatraju da nisu nikome dužni objašnjavati svoje postupke.

Koji god da jeste od ovih razloga, ili možda neki koji nisam navela, kukavički je. Što bi rekla Seve: "Generale moj, ti pucaš u civila. Gledaj me u oči, kad me ostavljaš." Ipak, javit će se. Ako si prestala da mu se javljaš i ako ne zna ništa o tebi, javit će se. Samo tada trebaš dobro razmisliti hoćeš li preći preko njegovog odlaska bez najave. Hoćeš li mu dopustiti da se ponaša onako kako njemu paše, bez da mu je važno tvoje emocionalno stanje.

Možda je tvoja priča poruka svima onima koje vjeruju da propuštaju neku bolju priliku i tjeraju vrapca iz ruke, ne posvećujući mu pažnju i zaboravljajući na njega. Prilika, naravno, ima posvuda, ali ljubav je stvaralaštvo i ljubav se gradi. Treba vremena da se izgradi ljubavna kula satkana od povjerenja i poštovanja, dok je zaljubljenost kula od karata satkana od iluzija i poruši se daškom vjetra, kapljicom kiše, pahuljom snijega... Sruši se za tren, a vi ste uložile tako puno u njeno stvaranje, a i ne znate šta se desilo pa se srušila i odnijela vaše iluzije. Odnijela vašu bajku u kojoj ste na trenutak bile kraljice.

Vecernji.ba