UDOBNOST ILI NESPOSOBNOST Hrvati ne napuštaju tako lako roditeljski dom

Prema najnovijim podacima Eurostata za 2023. godinu, mladi u Europskoj uniji napuštaju roditeljski dom u prosjeku s 26,3 godine. Ipak, postoje značajne razlike među zemljama EU-a. Dok su u nekim državama mladi već početkom 20-ih spremni na samostalan život, u drugim zemljama taj trenutak dolazi puno kasnije.

Najvišu prosječnu dob napuštanja roditeljskog doma bilježi Hrvatska, gdje mladi u prosjeku odlaze tek s 31,8 godina.

Uz Hrvatsku, visoku prosječnu dob napuštanja obiteljskog doma imaju Slovačka (31 godina), Grčka (30,6 godina), Španjolska (30,4 godine) i Italija (30 godina). Ovi podaci ukazuju na društvene i ekonomske razlike, ali i kulturološke navike koje utječu na odluku mladih da ostanu u roditeljskom domu duže, prenosi HRT.

S druge strane, zemlje Skandinavije prednjače po ranoj dobi napuštanja roditeljskog doma. U Finskoj mladi odlaze u prosjeku s 21,4 godine, što je najniža prosječna dob u EU-u, a slijede je Danska (21,8 godina) i Švedska (21,8 godina). Još jedna zemlja u kojoj mladi relativno rano napuštaju roditeljski dom je Estonija, s prosječnom dobi od 22,8 godine.

Četvrtina mladih živi u prenapučenim kućanstvima

Osim toga, podaci Eurostata pokazuju da je prenapučenost kućanstava među mladima znatno izraženija nego među ukupnom populacijom. U 2023. godini 26% mladih osoba u dobi od 15 do 29 godina u EU živjelo je u prenapučenim kućanstvima, što je 9,2 postotna boda više u odnosu na cijelu populaciju (16,8%).

Najveću stopu prenapučenosti među mladima bilježe Rumunjska (59,4%), Bugarska (55,3%) i Latvija (54,8%). S druge strane, najniža prenapučenost zabilježena je na Malti (3,9%), Cipru (4%) i Irskoj (4,4%). Razlike između stope prenapučenosti mladih i ukupnog stanovništva također su najveće u Bugarskoj (+20,4 pp), Rumunjskoj (+19,4 pp) i Grčkoj (+18,5 pp), dok su najniže razlike zabilježene u Irskoj (+0,5 pp), Malti (+1,5 pp) i Cipru (+1,8 pp).

Ovi podaci ukazuju na izazove s kojima se suočavaju mladi diljem Europske unije, osobito u zemljama gdje ekonomska stabilnost, pristupačnost stambenog prostora i društvene norme otežavaju samostalan život.