Stari momci s otoka Visa: Gangsteru, šalji trajekt s 500 žena!

Domaći te stari momci, a ima ih na ovom otoku više od 500, u vapaju zovu.

Slobodne divojke, žene, domaće, Ukrajinke, Rumunjke, Filipinke, sve što imaš dovedi... Ovdje su dame svih godina najtraženija bića na svijetu.

Poziv imotskom provodadžiji je uputilo nekoliko viških momaka. Malena je to ali hrabra šačica od brojnih slobodnih, neoženjenih, razvedenih, udovaca, koja svekolikom ženskom pučanstvu željnom ljubavi i udaje poručuje kako ih ovdje čeka velika sreća. I u muci oni ne gube smisao za šalu i optimizam.

- Situirani smo, radišni, slobodni, na svom mistu, nismo nit divljaci, nit kriminalci, a najviše bi nas poradovao jedan trajekt s 400, 500 slobodnih žena - uz smijeh će naši domaćini.

Dapače, kažu i kako na Visu ima dovoljno apartmana, šatora i ledina za njihov prihvat. Za smještaj će se pobrinuti domaći, a ostalo što bude. U najboljem slučaju možda baš happyend u stilu - odvest ću te na vinčanje.

- Ja bi se odma oženija. Da se mene pita, odma popodne. I ako triba i u Vlašku, u Imotski, bilo di u Zagoru bi već sutra s mog škoja zbog prave žene iša živit - kaže nam 55-ogodišnji Joško Burkić.

Ovaj dobri stari momak je uprizorio karakterističnu sudbinu brojnih muškaraca na našim otocima, ostao je sam. A u najboljim je godinama života. I to ga muči, i žao mu je što nije našao srodnu dušu. A najviše mu je krivo što se nije za ovu sezonu prijavio na TV show "Ljubav je na selu", u kojem neoženjenima i neudanima u pohode dolaze potencijalni bračni partneri.

-To mi je omiljena emisija, svaku epizodu gledan. I da san zna da se sam možeš prijavit, već bi davno tu uša. Ali neće mi pobić za narednu godinu, osim ako se u međuvremenu ne skrasim. A i to je šansa za nekog upoznat, jer kako ćeš ovde curu nać. Nikako. Rijetke dođu za duže, a čim koja stupi nogon s trajekta, cili Vis zna da je nova pristigla. I svi oće vidit kakva je. Ništa se kod nas sakrit ne može. Liti još i ima žena, tad uživamo, a kad dođe zima, izgubljeni smo. A ako mogu birat, ja bi šta bakice, eee, od 60 godin, malo starije od mene, s plavin okon, jače. Te su mi najdraže - kaže dobri duh Joško.

A sada ozbiljno. Vis je dugo bio zatvoren otok strateške povijesti, s mnoštvom jugovojnika koji su nakon odlaska u svoj kraj sa sobom poveli domaće žene. Industrije nema, teško će koja dama ovdje doći u traženje posla. Strankinje koje su se na Visu udale, u malom su broju. Ljetni odmor prekratko traje za neko ozbiljnije upoznavanje. A cure koje odu na školovanje okuse se blagodati grada, pa se još teže vraćaju na djedovinu.

Oni koji na Visu stalno žive poznaju se od djetinjstva, pa je teško, kaže i 41-ogodišnji Ivica Roki, u takvim okolnostima nasilu upaliti ljubavnu iskru. I onda se događa ono najgore, ne rađaju se nove ljubavi, nema brakova, nema onda ni djece, i što je najcrnje, otok malo pomalo odumire. Roki se boji budućnosti.

Bezizlazna situacija

- Po mojoj računici na ovom otoku ima više od 500 neoženjenih momaka starijih od 20 godina. To je skoro pola muške viške populacije! Pa jel to tužno? Je i to puno. I zastrašujuće i grubo, bezizlazno. Bez dice nam nema života. A imamo svega, i posla, i polja, i ribe, i kazališta, pismu, zabavu, i Split nan je blizu. Ali teško je nekog novog upoznat. Ja bi zbog ljubavi i srodne duše sve ovo ostavija i iša za njon - kaže.

A svoje zna odigrati i izbirljivost, kada se uđe u neke godine ljudi ipak postanu beskompromisni u stavovima, željama. Ovih nekoliko kandidata za brak kažu i kako je i pasivnost i s muške, i ženske viške strane učinila svoje. Svatko na otoku zna sve o svima, i kada pije kavu, i koji broj postola nosi, i što radi u četiri popodne i liti i zimi. Nije to baš inspirativno za neku vele romantiku, smatraju, ipak ne krijući kako vjere u ljubav imaju. Svemu usprkos.

- Na Visu je prije nekih stotinjak godina živilo više od 11,5 tisuća ljudi. A sad nas je nekih tri tisuće koji tu stvarno borave. I eto nas tu di smo. Ko se ne bi volija oženit, imat dicu. Onaj ko je ovde sam, to je najmanje njegov izbor. Malo ih je koji su tili ovakav scenario. Je, znan ja sve, ima tih virtualnih stranica za upoznavanje, facebooka i sličnih. Ali ko zna na šta ćeš tu naić. Ima svega danas. Jesan i ja san na Facebooku, ali ne da bi nešto lovi, nikome tu uleti nisan. Tu san zbog priče, druženja, oprezan san - kaže 41-ogodišnji Andrija Peribonio, zgodan, simpatičan, elokventan momak, vrijedan na imanju, aktivan u čitavom nizu gradskih hobija, sportskih aktivnosti... I sam.

Podršku im je došao dati 28-godišnji Ivo Vojković, zaposlen, sretno zaljubljen, i svjestan njihovih muka. Otok je, kaže, usamljen, osjećaj samoće je ovdje puno jači nego u gradu.

Ali, opet, nada se kako će ljubavni oblak ipak proći južnim škojem. I mi se pridružujemo, pomažemo u dijeljenju ljubavnog poziva pristiglog od srca, a da iskreniji biti ne može. Alo, cure, žene, što se čeka?

tanja šimundić bendić/Slobodna Dalmacija