Satira: Kad se kući vrati Hrvat dijaspore

Satira o povratku

Autorica: Katica Kiš

Kad se kući vrati Hrvat dijaspore
i poljubi zemlju i ugleda more,
srce mu zakuca sve jače i jače,
ganut tom ljepotom, od radosti plače.

Umornim korakom i sijedim vlasima
nakon mnogo ljeta dolazi svojima.
Oj, hrvatska zemljo mojih pradjedova,
evo dođoh tebi, ti zemljo iz snova.

Svu snagu i mladost ja dadoh tuđini,
nosim prtljag snova svojoj domovini.
Što me čeka ovdje vrijeme će reći,
ali baš to vrijeme brzo će isteći.

Gladan sam ljubavi, pravde i istine
toplog doma, a i mira, drage domovine.
Tražim miris lipe, kadulje i smilja,
željan oca, majke, starih prijatelja,

roda klepetnje i pjesme slavuja
miris šuma, mora, draga zemljo moja.
Svaki Hrvat onaj kad se vrati kući
tražit će pak ono, što ne može naći.

Sličan je čovjeku koji traži dio
što je nekad davno, davno izgubio.
Pronaći će samo dio zemlje malo
u koju će drugi pokopat mu tijelo.

Snivat će u vijeke bolji život tude,
sve dok vijek potraje i dok svijeta bude.
Nikog ne poznaje, nema prijatelja,
mislio je jadan na vremena bolja.

Na život u miru, zdravlju, blagostanju,
a našao starost, bolest, noću danju.
Mladost mu je prošla u muci i radu
da stekne bogatstvo, koje svi sad kradu.

Zdravstvo u Hrvatskoj na nivou nije
tu se radi sporo, sporo ko i prije.
Hitna služba ovdje odmah ne dolazi,
već pitaju prije, koliko ste stari.

Mirovine strane i to treba znati
40 % tu će oporezovati.
Što nam vrijede sada mirovine silne
kad se u porezu, prirezu raspline.

Ni prve ljubavi ovdje više nema
ostala je samo uspomene sjena.
Prijatelji stari i školski drugovi
pomrli su mnogi, postali djedovi.

Sirotinje puno ima u Hrvatskoj,
ne radi se ovdje kao u Njemačkoj.
Svi kukaju samo, mi nemamo para,
mjesto rada tu se uz kavu odmara.

Svu uštedu našu njima ćemo dati,
valjda će nas oni tada njegovati.
Pa do smrti crne izdržat moramo,
moliti se Bogu mi uvijek trebamo.

Hrvat je bogatstvo sa sobom ponio,
a mladost i zdravlje za to izgubio.
Što li vrijede sada sva bogatstva silna
kad je život prošo, smrt prijeti nemilna.

Ipak ima nešto što je on dobio,
vjeru on u Boga on je obnovio.
Život dijaspore nije zalud bio
u patnji i muci vjeru j učvrstio.

Tuđina mu nije mogla oduzeti
ljubav prema Bogu, vijek mu na pameti.
Ljubav prema Crkvi i svome bližnjemu,
ostao je vjeran narodu svojemu.

Ljubav spram naroda, naroda hrvatskog,
leži mu u srcu dok je vijeka vječnog.
Moli se on Bogu za blagoslov roda,
ljubljenoga svoga, hrvatskog naroda.

Al doći će dani po volji Gospodnjoj
kad će se Hrvati vratiti Hrvatskoj.
Ko narod židovski vratiti se kući
primiti blagoslov svetog Boga vrući.

Vratite se kući svi braćo Hrvati
da se vama sreća životna povrati.
Da živite život u miru spokoju
gradite s ljubavlju domovinu svoju.

Vratite se domu i svome narodu
ne puštajete ovu sigurnu prigodu.
Dok još snage ima i krvi junačke,
nade i ljubavi, hrvatske i bratske.

Ponesimo sobom mi radno iskustvo
gradimo Hrvatsku i sveopće bratstvo.
Bez rada marljivog i bez zalaganja
neće biti nikad, nikad blagostanja.

Ljubav i poštenje neka krasi svakog
tad uspjeha dat će milosrdni Bog.
Život u istini, pravdi i slobodi
svaki Hrvat tad će, sretno da provodi.

Hvala Bogu dragom na njegvoj milosti,
jer nam grijehe, zloće, milošću oprosti.
Hvala Kristu, hvala na križu i krvi
što nas spasi, spasi, uskrsnuvši prvi.

Po volji Božijoj vijek će potrajati
još ćemo se dugo moći radovati.
U sreći blaženoj živjet će vjernici
s Kristom u vjekove, Božji miljenici.