Pjesnici su čuđenje u svijetu i ološ u BiH
Pjesnik nema para da si kupi vjenčano odijelo, a kamo li da uzdržava ženu.
Piše: Marina Radoš
'Ti si samo ludi pjesnik', godinu dana kasnije reče mi jedan od onih koji nas smatraju ološem države.
Pa možda i jesmo ološ. I sve velike poete bijahu ološi. Koja riječ ovdje nadvladava, 'velik' ili 'ološ'?
I ovih dana, kad mojim umom vladaju samo misli o činjenici da mi najbolje ide ono čime nikada neću moći zaraditi za koricu kruha, pitam se je li u mom i poslu svakoga od vas bit da se u njemu uživa ili da se uživa u plodovima istoga?
Zašto se u današnjem svijetu ne ljubi beletristika? Pisana riječ?Zašto u našim knjižnicama gotovo da i nema članova, a knjige tipa 'Gola Istina' Nives Celzius s kioska nestaju u danu?
Mi smo društvo koje zanima kakav je u krevetu Dino Drpić, srpski mafijaši, prva postava Dinama i što piše iznad venerinog brežuljka Nives Celzijus, koja jedva da je završila srednju školu.
U redu. Zanima nas, i to sve možemo provjeriti u nekom starom broju Playboya. Zašto dozvoljavamo da nam pišu nepismeni, pjevaju gluhi i pričaju čobani?
Nek se Nives skida - to je njen posao koji podupirem.Nek Grubnić pametuje o modi - to je njegov posao koji podupirem.
Pa bi li vama bilo smiješno kada bi se netko od velikana hrvatske književne scene uhvatio poslova ljudi koji su se uhvatili njihova?Ima para u pisanju, samo što ih pokupe ljudi poput ovo dvoje navedenih, i ne zamjeram im. Daju što se prodaje, sasvim fer play.
Nestalo je vrijeme kada je svaki gimnazijalac pročitao Zločin i kaznu, Karenjinu i Karamazove. Djeca to danas sve proguglaju. I mi tu ne možemo ništa.
Guglaju se klasici svjetske književnosti, u kojima nije bit radnja, nego riječi, misli i fraze genijalaca kao što je Dostojevski.Pa zašto onda jednostavno ne guglamo i Nives?I tako se ja u petak nađoh u jednom poznatom klubu u Hercegovini. Lik koji je bio stol do moga naručio je dvije boce Jackeyja, i dvije najskupljeg šampanjca. I popio ih sa ekipom. A možda i nije. Neke dvije hiljade maraka su nestale za jednu noć.
I dan poslije se nađoh u domu jednog od najvećih umova i književnika lijepe naše (njihove), A.B.Šimića. Vrlo skromno, znala sam i otprije.
Ali prošli put me to nije tako zaboljelo. U krugu od 50 kilometara jedan je čovjek potrošio dvije hiljade maraka na bančenje, a skupina ološa koji smo se tamo našli toliko nije imala da su svi stavili na stol sadržaje džepova.
Kurve i uplašene gay mačkice zarađuju kruh u poslu istinskog intelekta, zato što mi to dozvoljavamo. Kako će biti para u književnosti kad će svatko dati 20 kn za Nives a ne za članarinu u biblioteci?
I možda će sutra dotični gospodin platiti nekom bijedniku da napiše knjigu o njegovom burnom životu i objaviti je pod svojim imenom.I možda će neko od ološa sa Susreta isto tako objaviti knjigu.
Strah me i pomisliti čija će biti čitanija.
P.S. Ako ima još koja da bi radije bila žena pjesnika nego pila Don Perignon, nek mi se javi. Osjećam se odbačenom.
www.tomislavcity.com