Otvoreno pismo organizatorima gay parada u gradovima hrvatske Države

Tu su i mjesta u medijima i za vaše stavove, poglede na svijet oko sebe i u sebi, ali i u okviru Domovine u kojoj živite vi ljudi drugačijega seksualnoga odabira.

Ja kao jedna obična žena iz puka, gledam na to kao na vaš odabir ali koji uopće nema potrebe da se pokazuje drugima niti u bilo kojem djeliću odraza takovoga vašega odabira.

Evo zašto:

Svaki čovjek ima slobodu birati i to mu nitko ne može uzeti, pa tako to nije ni u kakvoj opasnosti od bilo koga. Vaš odabir biti homoseksualac ili lezbijka je stvarno vaša sloboda. Čuvajte je jer takovu slobodu uvijek možete mijenjati. Sloboda je neiscrpna, pa stoga se sloboda prihvaća ili ne prihvaća. Ona nije pravo jer nitko to pravo ne može dati, ali slobodu da birate i odaberete vaša je neotuđiva sloboda koju ste rođenjem kao ljudsko biće dobili.

Vas homoseksualce i lezbijke i dalje će rađati žene - majke koje s vašim očevima stvaraju Novo ljudsko biće.

Vi nikada ne možete stvoriti čovjeka jer to je dar koji je Bog dao samo ženi i muškarcu koji su jedno onda kada se stvara Novo ljudsko biće.

Ako dakle sve to znate i imate slobodu birati, zašto onda od ljudi različitoga odabira od vas, tražite da vas gledaju?

Nije pristojno da gledamo tu malu igru između dvoje ljudi koji je na primjer, moja nepismena baka lijepo opisala kada mi je jednom, kada sam kao mala djevojčica htjela ući u spavaću sobu mojega ujaka i moje ujne, rekla: ne možeš tamo, jer oni se tamo moraju prije spavanja igrāti. Ja sam kao dijete shvatila da je to igra samo za dvoje, a ne za više ljudi, iako uopće danas ne znam kako sam to mogla tada shvatiti.

Sada pak slijedom ovih opisa tih malih igara koje svakodnevno igraju muškarci i žene, budite molim vas lijepo i vi organizatori tih drugačijih igara - ovaj puta dvojice i dvije, upravo prema tim muškarcima i ženama koji su jedini zaslužni za postojanje ovoga svijeta, pa i vas samih, jer su vam oni darovali život koji sada živite, budite zahvalni za taj život. Muškarci i žene su oni kojima je Bog s početka Biblije darovao taj božanski dar stvorivši sam Adama i Evu. Budite stoga svoji u svojim drugačijim ložnicama, budite dostojni toga svoga odabira jer ni jednu majku niti oca takova ložnica koja se ovdje gleda, a zove se ulica, ne zanima.

Vi ste izabrali ulicu za pokazivanje svojega opredjeljenja, svojega izbora drugačijega pogleda. Mi, pak, budući da iz igre između dvoje ljudi tj. od muškarca i žene, proizlazi Novo ljudsko biće - čovjek koji je obavijen tajnom stvaranja čovjeka na zemlji, a što nam je darovao sam Bog, onda dozvolite da ta tajna, taj misterij ostane samo između muškarca i žene, kako od Adama i Eve čuvamo taj od čovjeka zapisan podatak.

Mi dozvoljavamo vama vašu slobodu, ali vam nikada nećemo dozvoliti relativistički okvir predočavanja sebe nama, kao niti vaš zahtjev da nas relativistički predočavate sebi. To je tako zato jer čin stvaranja čovjeka sveti je čin darovan samo muškarcu i ženi. Zato vi prihvatite činjenicu da mi nikada ne ćemo prihvatiti relativizam tih svetih odnosa jer bi to onda bio relativistički totalitarizam koji bi onečistio ljudsku ekologiju, jer mi to onečišćenje prepoznajemo onda kada Gay parada prolazi ulicama i traži na ulicama izlaz za tu slobodu. A izlaza nema jer:

Vaš željeni izlaz traži stvaranje, a stvaranja u vas ne može biti i nema.

Vaš željeni izlaz traži čovjeka, a vi ga ne možete niti stvoriti niti roditi.

Vaš željeni izlaz traži vremenitoga i duhovnoga čovjeka po vašoj mjeri, a od vas se ne može niti začeti niti roditi niti odgojiti Novo ljudsko biće.

Vaš željeni izlaz traži zdrav odnos prema svim ljudima, ali budući da muškarci i žene žele radost Novoga ljudskog bića, a vi ga ne možete odgajati jer vi nemate mogućnost stvaranja, nemate stoga vremensko trajanje. Svaki čovjek umire i ponovno se rađa, te je stoga trajan i onda vječan.

Zato kada organizirate Gay parade, sve majke i očevi najbolje će reagirati odlaskom sa svih ulica svojim kućama, zajedno sa svojom djecom, tako da bi vama dali mogućnost da budete sami sa sobom na ulicama kojima prolazite. To je uistinu samo vaša parada, vaša igra, jer istovremeno ne mogu se voditi dvije igre na istome mjestu.

Muškarac i žena su jedno u toj maloj igri svaki dan, a tu ste si prirodu sami oduzeli jer vi ne možete biti jedno nego dvojica ili dvije.

Tu ste zaista sami i ne tražite stoga da se s vama igramo pa makar to bilo obično gledanje vaše male igre. Molim vas najljubaznije nemojte tražiti od nas da mislimo i osjećamo kao vi, mi jednostavno mislimo i osjećamo kao mi. Mi smo drugačiji od vas baš tako kako ste vi drugačiji od nas.

Mi nemamo potrebe svjedočiti vašim igrama, mi volimo naše male igre prije spavanja koje se zovu: „oni se moraju igrâti".

 

Jedna majka i baka iz Zagreba

dragovoljac.com