Ako nemaš ništa lijepo za reći, ŠUTI!

Toliko puta dogodilo mi se da me netko onako, više reda radi pita, "Šta ima, kako si?". Kada bi moj odgovor bio "Hvala na pitanju, odlično sam." na licima ljudi vidjela da ne znaju što bi rekli, niti kako bi se ponašali.

Vjerujem da je razlog tome društvo u kojem živimo i koje je samo po sebi naviklo na "profil žrtve". Ponekad mislim kao da se podrazumijeva da se žalimo, da ističemo samo ono loše, da se fokusiramo na one kojima je teže od nas i da se tako tješimo jer ne živimo život o kakvom smo maštali. Kao da gotovo nitko nije svjestan da je najveća moguća istina da kako zračiš, tako i privlačiš.

Sve to formiralo je isfrustrirane ličnosti koje doista ne znaju reagirati kada netko iskreno kaže da se osjeća odlično i to me toliko rastužuje.

Dovoljno je samo pogledati komentare na društvenim mrežama i zapitati se zašto ljudi imaju potrebu širiti svoje negativne misli. Kome to uopće koristi i služi?! 

Posebno me šokirala navala loših komentara poslije nedavnog intervjua o kojem je pričao svijet s Megan Markle i princom Harryjem. Zapitala sam se kako je moguće da netko s toliko sigurnosti sudi o nekom drugom koga uopće ni ne poznaje. Ako jedna Megan Markle ne može izaći pred svijet i opisati kako se osjećala bez da je se osudi, kako možemo očekivati od "Marije" iz Mostara da učini isto?! Ja ne znam što je u toj priči istina, ali znam da nitko osim njih dvoje ni ne zna, pa kako onda možemo dati sebi za pravo suditi o nečijoj patnji kada često nismo sigurni ni što nama najbliže osobe osjećaju?!

Sokrat je tvrdio da svaka izgovorena riječ mora proći kroz 3 sita. Prije nego što nešto kažete trebali biste se zapitati sljedeće:

"Je li to što želiš ispričati sasvim sigurno istinito, je li dobro i hoće li koristiti onom tko će to čuti?"

Ako neki od kriterija nije zadovoljen znači da bi bilo bolje ne reći ništa. Mudro, zar ne?

Nikad ne možemo sa sigurnošću znati koji je motiv određenog ponašanja. Netko juri 150 km/h jer je nesmotren vozač, a netko jer vozi svoje bolesno dijete na hitnu. Zato, ne pretpostavljajte i ne sudite! Nitko nije savršen i zato je važno nikad ne osuditi osobu, nego eventualno njezin postupak. Primjerice da vam netko nešto ukrade, možete reći da je taj postupak loš, ali ništa vam ne daje za pravo da kažete da je osoba loša jer ona nije sačinjena od tog jednog postupka.

Pa zamislite samo koliko bi svijet bio ljepše i bolje mjesto kada bismo svi bili fokusirani na to da sutra budemo bolji samo od sebe jučer, ne fokusirajuće na uspjehe ili neuspjehe drugih, kada bismo razmišljali kako možemo uljepšati dan sebi i drugima... 

Moj sklop u glavi tako nekako i funkcionira i doista nemam potrebu ni pričati, ali ni slušati o drugima u negativnom kontekstu. Naravno da uvijek volim pročitati i poslušati priču o nečijem uspjehu jer me to često nadahne da i sama još više radim na sebi, ali to je jedini izuzetak mog slušanja o drugima. Takav način života je toliko oslobađajući da sam odlučila napisati ovaj članak kako bih možda inspirirala i vas.

Zanimljivo mi je i kako u našem društvu druženja često služe za pričanje o drugima umjesto da doista saslušamo prijatelje i inspiriramo jedni druge. 

Tada biste shvatili i da ne morate svaki dan izaći na "kavu" jer možete vrijeme iskoristiti i za rad na sebi, čitanje u prirodi, šetnju, opuštanje ili gledanje nekih zanimljivijih dokumentaraca.

Svijet nam nudi toliko toga zanimljivog i zato nemojmo dopustiti sebi da nam dani budu reprize... 

14-DNEVNI IZAZOV

Nedavno sam u knjizi jednog od najboljih svjetskih psihologa pročitala genijalan 14-dnevni izazov u kojem vas autor poziva da pokušate 14 dana ne reći ništa loše ni o ljudima, ni o događajima. Autor tvrdi da su poslije tih 14 dana mnogi promijenili cijeli koncept razmišljanja. Taj izazov je toliko snažan da je mnogima čak pomogao da izađu iz depresije. Vrijedi pokušati, zar ne?

Ako u 14 dana slučajno kažete nešto loše, trebate krenuti iz početka sve dok ne ostvarite ovaj čarobni niz dana.

Izazivam vas da zajedno sa mnom pokušate 14 dana pričati samo pozitivno. Uvjerena sam da će nam se istom mjerom, samo pozitivno i vratiti. Budući da uvijek vidim dobro u ljudima, vjerujem da ćemo i vi i ja uspjeti u izazovu. Krećemo od danas!

Za kraj ću s vama podijeliti i jedan citat koji bi bilo divno uvijek imati na umu, ako slučajno nekad poželimo osuditi druge:

"Gledajte tuđe slabosti sa suosjećajnošću, a ne okrivljavanjem. Nije stvar u tome što oni ne rade ili bi trebali raditi. Bitna je vaša izabrana reakcija na situaciju, bitno je što biste vi trebali činiti. Ako počnete misliti da je problem negdje izvan vas, odmah prekinite. Ta misao je problem".