Muško-ženske razlike u seksu

I nakon definiranja procesa prirodne selekcije, Darwinu su neke pojave iz prirode predstavljale apsolutnu nepoznanicu. Primjerice, zašto paun ima ogroman rep koji ne doprinosi njegovoj sposobnosti preživljavanja ili zbog čega neke vrste ptica imaju perje izrazito šarenih boja? Tek kada se odmakao od mehanizma prirodne selekcije, Darwin je počeo zamjećivati proces seksualne selekcije za koji se uskoro uspostavilo da je jednako važan za evoluciju vrsta koliko i prirodna selekcija.

Postalo je jasno da za nastavak vrste nije nužno samo da jedinka preživi, već je ključno i da se uspješno reproducira. Ponekad se događa da seksualna selekcija ne favorizira čak niti korisne osobine, pa tako nastaje sav raspon predivnih, ali ne i pragmatičnih osobina u životinjskom svijetu. No, seksualna selekcija ipak nije u potpunosti nasumična i neka pravila vrijede, od ptica pa sve do ljudi. Jedna takva pravilnost definirana je Triversovim zakonom roditeljskog ulaganja.

Naime, spol koji više ulaže u reprodukciju bit će izbirljiviji kod odabira partnera. Kod većine sisavaca, ali i šire, ženski spol je taj koji, u najvećem broju slučajeva, ulaže više u potomstvo, zbog fizičkih zahtijeva trudnoće, a i zato što ženke mogu imati manje potomaka od mužjaka u životu. Ženke bi stoga trebale biti selektivnije u izboru partnera i restriktivnije u reproduktivnom ponašanju.

Mužjaci, s druge strane, zbog toga što ne moraju nužno ulagati u potomstvo i mogu imati puno veći broj potomaka od ženki, manje su izbirljivi, više kompetitivni u osvajanju te manje restriktivni u spolnom ponašanju. Većina istraživanja do sada potvrđuje te pretpostavke.

Dok se ljudska vrsta može pohvaliti velikim rasponom prilično fleksibilnih strategija parenja, neke pravilnosti ipak postoje. Većina modela o ljudskom parenju postavlja dvije generalne seksualne strategije, a to su kratkoročne i dugoročne strategije parenja.

Bussova teorija seksualnih strategija proizlazi iz Triversove, ali uvodi pojmove kratkoročnih i dugoročnih strategija. Dugoročne strategije, koje impliciraju da će odnos s partnerom biti dugotrajan, generalno su poželjnije za žene. Muškarci, s druge strane, mogu bez prevelikih rizika (i tu ne mislimo na zdravstvene rizike, koji su svakako prisutni i jednako se odnose na oba spola) prakticirati kratkoročne strategije parenja.

Naime, za muškarce je kroz evolucijsku povijest učinkovitiji način širenja gena bio da imaju više kratkoročnih partnerica, a ne jednu s kojom nastoje imate što više potomaka. Gangestad i Simpson smatraju da su žene, koje su u evolucijskoj povijesti usvojile restriktivnije seksualno ponašanje, to učinile radi osiguravanja partnerova ulaganja u potomke, a tako i direktno povećale šanse potomaka da prežive.

No, koji nam to dokazi upućuju da se naše seksualne preferencije još uvijek vrte oko naših evoluiranih preferencija? I u suvremenom dobu muškarci pokazuju češće prakticiranje kratkoročnih strategija s malom vjerojatnošću da će se odnos nastaviti. Muškarci su otvoreniji od žena prema kratkoročnim vezama i u stavovima i u ponašanju. Također, mogu se identificirati razni psihološki mehanizmi koji doprinose tome da muškarci prakticiraju više kratkoročnih strategija parenja nego žene.

Prvo je razlika u želji za brojem spolnih partnera. Muškarci imaju značajno veću želju za različitim brojem partnera. Istraživanje provedeno na 16.288 sudionika u 52 države pokazalo je da muškarci na svih 6 kontinenata iskazuju želju za više spolnih partnera nego žene. Muškarci žele oko 18 partnerica u životu, a žene 4 do 5. Drugo je razlika u želji za seksom. Prema Regan i Atkinsu, prosječan muškarac ima spolne želje 37 puta tjedno, a prosječna žena oko 9 puta tjedno.

Postoje razlike i u sadržaju muško-ženskih fantazija. Muškarci u fantazijama promijene više partnerica i ne maštaju o bliskosti s njima. Muškarcima je u fantazijama najvažniji element novost i uzbuđenje, a ženama bliskost i emocionalnost.

Muškarci i žene razlikuju se i u vremenu potrebnom za pristajanje na seks. Period od 5 godina poznavanja partnera bi i muškarcima i ženama bio dovoljan da imaju spolni odnos, ali sve ispod tog vremenskog perioda predstavlja vrijeme u kojem muškarci više pristaju na seks. Nadalje, muškarci žale više zbog propuštenih seksualnih prilika, a žene zbog poduzetih.

Muškarci snižavaju kriterije kada se radi o spolnim odnosima. Na primjer, ako se radi o dobi, muškarci će stupiti u odnose sa ženama znatno šireg raspona dobi, dok će žene imati uže dobne kriterije. Muškarci koji izlaze u barove počinju percipirati žene puno privlačnijima kako se radno vrijeme bara približava kraju, i to neovisno o alkoholu. Kod žena je ovaj fenomen primijećen u puno manjoj mjeri.

Nadalje, muškarci koji imaju više iskustva u seksu doživljavaju preokret poslije odnosa, odnosno partnericu počinju doživljavati manje privlačnom, dok kod žena i neiskusnih muškaraca nije zapažen ovaj fenomen. Žene doživljavaju pozitivan emocionalni preokret poslije prvog seksualnog odnosa kako bi se olakšalo stvaranje dugoročne predane veze.

Također, razlike u ljubomori potvrđuju da žene stavljaju veći naglasak na dugoročne strategije koji im osiguravaju da je muškarac ovdje za njih i potomke te da će ulagati resurse u njih. Žene su ljubomornije na emocionalnu prevaru nego na tjelesnu upravo zato što emocionalna prevara znači da će muškarac neku drugu preferirati za partnericu te da će svoje resurse ulagati u nju i njeno potomstvo.

Navedene razlike u psihološkim mehanizmima odražavaju adaptacije koje su se razvile kako bi maksimizirale reproduktivnu uspješnost oba spola. Prema Triversu, zbog različitih reproduktivnih izazova kod dvaju spolova razvili su se različiti mehanizmi koji upućuju na veću sklonost muškarca prema više partnerica, odnosno, upućuju na njihovo nerestriktivno spolno ponašanje.

Biologija.com.hr