Muke podstanara teško je i zamisliti: Kad se pojavi oglas nastaje ludnica, kašnjenje se ne prašta

Ne (smije se), ne za POS-ov stan, takvu vezu ipak nemam. Našao sam vezu za podstanarski stan.

Tako nam govori mladi otac Mladen. Nazovimo ga Mladen jer pravim imenom on ipak ne bi pred javnost.

Razumijemo ga. Izlaganje internetskim komentatorima ravno je negdašnjem linču na američkom Divljem zapadu. Obješeni bez milosti.

Mladen je danas sretan čovjek. Tijekom razgovora osmijeh mu nije silazio s lica. A kako se i ne bi smijao kad je nakon višemjesečne potrage i nakon dvogodišnjega seljakanja napokon pronašao stan. Podstanarski. Pa šta. U Hrvatskoj smo, a ovdje za sreću ne treba puno.

Mladenu je uistinu trebala veza kako bi se domogao podstanarskog stana. Javio se na oglas, došao je na razgovor, trudio se ostaviti dobar dojam - sa suprugom ima posebnu taktiku za ovakve prilike, točno se zna tko, što i kada treba reći, surađuju kao Rađa i Kukoč, nadopunjuju se kao Balić i Metličić, da im oči zavežete i zavrtite ih kao u onoj dječjoj igri ne bi se pogubili - ali zar takvi, jednako nadobudni i jednako očajni, nisu i svi ostali parovi koji obilaze rijetke stanove koji se daju u dugoročan najam.

Dugoročan najam. Kad se takav oglas pojavi, kao da se Halleyev komet pojavio. Gledaš i ne vjeruješ.

- Tada nastaje ludnica. Utrka s vremenom. Jer, trebaš biti prvi, ili barem među prvima, koji će nazvati stanodavca. Kašnjenje se ne prašta - objašnjava Mladen.

Zna Mladen što govori. Desetak stanova je propustio, kroz prste su mu prošli. A onda je odlučio potražiti vezu.

- Ja sam vam od onih koji uvijek čekaju strpljivo u redu. Takav sam nekoć bio u studentskoj menzi, a bilo je trenutaka, vjerujte mi, kad bih najradije one što se prave blesavi pa idu preko reda tacnom opalio po glavi, a takav sam i danas kad, recimo, dođem u liječnika.

Sjedim i čekam dok me ne prozovu, iako nisam glup da ne vidim koliko ih je došlo poslije, a ušlo prije mene. Ovaj put sam, međutim, odlučio reagirati. Ne radi sebe, nego zbog svoje male obitelji. Puna nam je svima kapa bila seljakanja, useljavanja 15. rujna i iseljavanja 1. lipnja - govori Mladen.

Prvo je saznao sve o ljudima koji iznajmljuju stan. Tko su, čiji su, odakle su, s kime se druže, gdje izlaze, a onda je počeo plesti mrežu. Vesti vezu.

- Ponudili smo cijenu koju smo mogli, no znali smo da će sigurno biti onih koji će ponuditi i više. Zato je veza bila ključna, da "gazdu" uvjeri kako smo mu mi najbolji izbor, kako s nama, baš kao u dućanu, dobiva najbolji omjer cijene i kvalitete - veli Mladen.

Uspio je. Uselio se s obitelji, suprugom i sinčićem, u stan na Dugišu i istu ga večer zavolio. Kao da je njihov.
Mladen se snašao.

Desetak drugih parova, jer praktično svi koji u Makarskoj traže podstanarski stan su parovi, uglavnom mladi, tek vjenčani, puni planova i ambicija, nisu bili te sreće. Nisu imali vezu. Ili najbrži prst. Ili velike oči. Ili su imali psa. Ili žute prste. Ili krivoga Boga. Milijun je razloga zbog kojih stanodavci uzmu jedan par, a odbiju drugi.

- Onaj trenutak kad je oglas koji sam dao pušten van, telefon mi nije prestao zvoniti. Evo, i sad mi zvoni, a stan sam iznajmio ima deset dana - kaže nam stanodovac iz Kotiške ulice.

Stan je iznajmio po cijeni od 300 eura mjesečno, plus režije, a mogao je, veli, i bolje proći.

- Bila je jedna krasna obitelj, ali su imali psa, a ja vam ne volim životinje u stanu - objašnjava.

Cijena mu, zanimljivo, nije ista tijekom cijele godine. Za tri ljetna mjeseca podigne najamninu na 2500 kuna. I nitko se, tvrdi, ne buni. Ionako im je situacija uzmi ili ostavi. Ako na takve uvjete neće pristati jedni, bez brige, hoće drugi.

Stanodavkinja s Istoka za svoj je stan veličine 78 kvadrata kao od šale dobila 350 eura mesečno. A poziva je, kaže kao da ni sama ne vjeruje, bilo sa svih strana.

- Uuuu, to je bilo za poludit koliko su zvali - krsti se u čudu naša sugovornica.

Ista je situacija i sa svim ostalim iznajmljivačima koje smo kontaktirali a koji su nekim nevjerojatnim spletom okolnosti odlučili stan viška iznajmiti tijekom cijele godine i tako okrenuti leđa turizmu.

- Dobar dan, vidio sam oglas za stan...

- A, žao mi je, već je iznajmljen.

- Dobar dan, vidio sam oglas za stan...

- A, žao mi je, već je iznajmljen.

- Dobar dan...

Shvatili ste. Oglas donosi smrt, iako bi mu namjena trebala biti suprotna.

Oglasa u kojima se stanovi u Makarskoj daju u najam tijekom cijele godine premalo je - ajmo biti blagi - za potrebe grada koji želi, jer za to ima mnoge predispozicije, biti domom mladim obiteljima. Na jedan se javi desetak kandidata. I svi su oni jednako očajni. Toliko da će, baš poput Mladena s početka naše priče, pogaziti ponos i laktovima se probiti do krova nad glavom.

- Tko nije bio polupodstanar, jer i ta kategorija kod nas postoji a odnosi se na one koji se u lipnju prisilno iseljavanju kako bi postelje oslobodili turistima, ne može shvatiti kakva smo mi kategorija ljudi. A opet, koga kriviti, sasvim je razumljivo da vlasnici stanova ljeti žele zaraditi dodatan novac - zaključuje Mladen.

Sad je trenutak da se vratimo vlasnicima. Odnosno onima koji su odlučili svoje stanove ponuditi podstanarskom tržištu.

- Jesam, i ja sam svoj stan iznajmljivao turistima, i to nekoliko sezona, i ne mogu se požaliti, dapače, bila je to dobra i laka lova - počinje jedan od naših sugovornika.

Ali? Jasno je, naime, da sada slijedi ali.

- Ali mi je na koncu prekipjelo. I meni i ženi.

- Što vam je prekipjelo, pa rekli ste da je lova bila dobra i laka?

- Uzmite olovku pa stavite na papir sve stavke iznajmljivanja turistima i podstanarima pa ćete vidjeti da se u konačnici kad imate viška stan od, recimo, šezdesetak kvadrata više isplati iznajmiti ga podstanarima. U redu, s gostima dobijete u kratkom razdoblju neki ekstra novac, ali zato s podstanarima svaki mjesec dobivate solidnu kintu kojom punite kućni proračun.

I još nemate nikakvih briga, pod uvjetom, naravno, da su vam podstanari normalni ljudi. A kad sam rekao da nam je prekipjelo, mislio sam na one sitnice, jer iz perspektive osoba koje se ne bave turizmom to su sigurno sitnice, a koje dobro zna svaki iznajmljivač i koje vam lagano grickaju živce - kaže naš sugovornik.

I stvarno, računica mu ne laže. Porezi, paušali, računi, popravci i obavezno predsezonsko "osvježavanje" apartmana/stana ipak pojedu solidan dio "ljetine", dok s podstanarima takvih problema nema.

- Znate što, otkako sam iznajmio stan podstanarima na cijelu godinu mogu vam reći da sam sretan čovjek - smije se ovaj gospodin.

Osmijeh je to istovjetan Mladenovom. Imamo, dakle, dva sretna čovjeka u jednom tekstu, a to je više nego što smo i smjeli poželjeti uoči pisanja ovoga teksta.

P.S. U našoj potrazi za stanom naletjeli smo i na jedan slobodan. Nevjerojatno, ali istinito. Nalazi se pored Doma za starije osobe, velik je 25 kvadrata, a cijena mu je 160 eura mjesečno. A sad fino ustanite pa koracima izmjerite prostoriju u kojoj se nalazite. Koliko košta vaš kvadrat?

Slobodna Dalmacija