Može li se iz preljubničkog odnosa roditi ljubav?

Može li se iz preljubničkog odnosa roditi ljubav? Može li ona rezultirati brakom ili preljubnici baš nikad ne ostavljaju svoje supružnike? Postoji li karmička kazna za razaranje tuđeg braka? - sve su to misli s kojima se većina ljudi u takvim odnosima susreće, a jedna je žena u svojoj anonimnoj ispovijesti za Elle otkrila kako je završila njena priča.

"Nitko ne želi biti druga žena. Nitko, barem ja tako mislim, sam odabire da je drugi gledaju kao drolju, razaračicu doma i što sve već ne, no osuđivati nekoga isključivo na temelju toga što je bio u ljubavničkom odnosu je jednostrano, subjektivno i generalizirajuće.

Nikad nisam sanjala da ću se zaljubiti u oženjenog muškarca, no upravo to se dogodilo. Samo jedan stisak ruke, osmijeh i pozdrav bili su dovoljni da izgubim tlo pod nogama, da zacementiraju moju budućnost. John je bio nov u firmi te smo bili kolege koji su neke poslove trebali obavljati zajedno. Susreti u hodnicima, čavrljanja u dizalu i u kantini pretvorili su se u polagano koračanje do naših automobila na parkiralištu.

Cijelu godinu smo se upoznavali i postajali prijatelji, a iako mi se sviđa - nisam imala podmukle namjere. U to sam vrijeme izlazila s jednim muškarcem i nisam imala nikakve želje ni primisli petljati se u nečiji brak, čak i dok smo se šalili ili flertovali, kao što to svakodnevno čini većina ljudi, zadržavali smo distancu.

Užasno mi se sviđao, no nisam imala nikakve želje upuštati se u nešto s nekim u braku, to nisam nikad prije učinila i mislila sam da ne bih mogla. Zamišljala sam to kao kaos, iznimnu bol, previše opravdanja, okrivljavanja i bez budućnosti - uz ideju toga da ničija ljubav ne bi trebala početi kao izdaja.

No kao što nam se prijateljstvo dogodilo samo od sebe, tako se i prijelaz na veće povezivanje dogodilo samo od sebe, tražili smo izlike da se čujemo, vidimo... Flertujući, suptilno, no ipak proračunato, zapravo smo ispipavali teren jedan kod drugoga i pokušavali otkriti način kako sa smanjimo štetu ako se odlučimo prijeći na novu razinu.

Prijatelji su vidjeli da sam zaljubljena, podržavali su me i upozoravali u jednakoj mjeri. Članovi obitelji su htjeli da budem sretna, no nikako nisu željeli da postanem nečiji "drugi izbor". No, moje je srce znalo da je pronašlo svoju srodnu dušu i nakon svih analiza i premišljanja, shvatila sam da taj muškarac zna sve o meni i voli me iz brojnih razloga, a ponekad unatoč njima.

Od tog shvaćanja, postali smo "taj par". Oni s tajnom, oni koji smo mislili da nikad nećemo postati. Par koji se šulja, skriva, telefonira rano ujutro ili kasno navečer. Oboje smo bili katolici, kolege, s nekim moralnim načelima, dužnostima i obavezama - no bili smo i dvoje ljudi koji se vole. Smetalo mi je što mi govore iza leđa, mada sam znala da su njihove uvrede istinite. Nije mi bila ugodna pomisao da moram opravdavati i braniti naš odnos opet i iznova ljudima kojih se on uopće nije ticao.

John nije dugo čekao - otvoreno je svojoj supruzi rekao da želi razvod i da se zaljubio u drugu. Nisu imali djece, a rastava im je bila civilizirana i dostojanstvena. Dogovorili su se tko će dobiti njihove pse, a sudac je 11. 9. 2001. skončao njihov brak u sudnici New Jerseya dok se tornjevi Blizanaca urušavali. Bio je to dan kraja, ali i novog početka.

Statistika i nekolicina naših prijatelja rekli su nam da naš odnos nema nikakvih izgleda. Jednom varalica - uvijek varalica, i takve stvari. Danas, 14 godina nakon toga, proživjeli smo smrt jednog roditelja, četiri duge godine neplodnosti, zastrašujući i bolan postupak umjetne oplodnje i roditeljstvo blizanaca. Mislim da mogu reći kako smo proživjeli svoj dio oluja, počevši s njegovim brakom, no naša je ljubav preživjela.

To se ne događa uvijek, ali izgleda da se ponekad ipak može dogoditi. Ne savjetujem nikome da ulazi u ljubavnu vezu s nekim zauzetim, ali ne mogu čistog srca savjetovati da se odreknu ljubavi. Da, možda me moj muž prevari i ode, ali to se može dogoditi i vama. U životu nema garancija."

Net.hr