Mlada Hrvatica izbezumljena: 'Već godinu dana se to događa tijekom seksa, ne znam što da radim...'

Radeći s njima, uvidjela sam koliko je područje seksualnosti i erotsko-emocionalnih odnosa, bremenito izazovima ali i nedovoljnim znanjem o vlastitoj i partnerovoj/ičinoj seksualnosti.

Iako volimo reći da smo slobodoumno društvo koje gazi tabue i otvara nove granice, po nekim pitanjima smo i dan danas zakočeni. Područje seksualnosti u našem društvu još uvijek nije područje o kojem možemo opušteno pričati i u kojem izazove koje imamo možemo lagano podijeliti s drugima.

Koje su uobičajene prepreke seksualnom zdravlju? Otvoreni razgovor o seksualnosti još uvijek je često tabu “to je privatna stvar” – osobito za žene. Nedostatak informacija o seksualnom zdravlju (seksualna edukacija ne postoji niti za mlade u školama niti za odrasle osobe); Određeni aspekti seksualnosti i dalje su stigmatizirani (seksualnost u starijoj dobi, seksualni problemi – osobito za muškarce, ne-monogamnost…); Pitanje seksualnog zdravlja je potpuno zanemareno u našem sustavu zdravstvene zaštite.
Vjerujem da ovakvi tekstovi poput ovog kojeg čitate, mogu doprinijeti informiranju i osvještavanju osoba a time i boljem seksualnom zdravlju.

1. Užasno smo zatvoreni kad je u pitanju seks

Jednom sam dobila mailom pitanje jedne mlade žene kako je muči problem nestanka seksualne želje prema njenom partneru. Ona ga voli, žive zajedno, planiraju brak, no seksualni naboj s njene strane posustaje, topi se. Zanimljivo je što joj seksualne fantazije s drugim muškarcima ne nedostaju. Skoro da je očajna. Želi izabrati život s čovjekom kojeg iskreno voli, ali prema kojem njena seksualna želja kopni.

Ne usudi se popričati sa svojim partnerom o tome što osjeća i čega se boji. No, upravo takav jedan razgovor bi mogao raspršiti njene strahove. Možda bi mogla saznati da i njen partner ima slične strahove. U takvom razgovoru mogli bi osjetiti veću povezanost, zajednički uvidjeti da seks nije nešto što pozovemo poput taksi službe koja dođe, vozi nas i bude nam ugodno, a onda nestane sve dok ponovo ne pucnemo prstima.

Radeći s klijentima, naučila sam da, kada se ne tiče nas ili našeg odnosa, možemo biti otvoreniji i slobodniji kad pričamo o nekim seksualnim temama. No, kada moramo ili želimo govoriti o sebi i našoj kvaliteti seksualnog odnosa pronalazimo prepreke u nama samima. Dolazi do blokade, teško verbaliziramo osjećaje i probleme.

Djelomično je tome razlog izbjegavanje razgovora o seksu, jer…što se ima o tome govoriti? “To” se radi. “To” nije teoretska znanost. U počecima veza, seks je čest i strastven, no, kasnije, on više nije lokomotiva koje vuče kompoziciju koju nazivamo vezom, partnerstvom ili brakom.

Razgovor u situaciji koji sam navela kod ove mlade djevojke nije jednostavan niti ugodan. Ne razgovarati, s druge strane, znači tonuti u nevoljnost, besperspektivnost u vezi. Ne razgovarati znači okrenuti leđa početnoj vatri koju se ne može ponovo upaliti ali se može upaliti nova vatra, drugačija i možda zanimljivija. Dijalog može biti (najčešće i jest) velika i pozitivna prekretnica u odnosu, može pokrenuti zajednički rad na osvježavanju seksualnog odnosa u vezi i zašto ne, isprobavanju nečeg novog. Stoga je razgovor o seksu prvi korak ka boljem i predanijem uživanju u seksualnosti.

2. U njemu ne postoji normalno ili nenormalno

Sjećam se jedne klijentice čiji partner nije želio imati seksualne odnose prije braka, ona se pitala da li je to normalno. Još da je obrnuto, rekla je, bilo bi joj normalnije, ali ovako, što s njim nije u redu…. Druga priča o normalnosti koju dobro pamtim bila je od klijentice koja mi se obratila jer njen partner nije bio zadovoljan što ona nije mogla doživjeti orgazam kad “normalno” vode ljubav. Kad sam je pitala a što je to normalno vođenje ljubavi, rekla mi je, kad su u misionarskom položaju, bez ikakvih dodatnih stimulacija klitorisa…

Često me klijenti pitaju: Koliko puta tjedno je normalno?, Da li je normalno da on/ona…?, Što je normalno u seksu? i slično. Razgovarajući s njima o tim pitanjima naučila sam koliko su ljudima normativi važni.
Kako se postavljaju normativi u životu? Kad govorimo o pripremanju dobrog espressa, postoje jasni normativi koliko kave, vode, šećera….

Složit ćemo se da je lako i kad govorimo o normativu za pljeskavicu ili dobru francusku salatu… i mogla bih tako nabrajati još dugo. Postoje područja u kojima je s normativima lako. No, što se događa s normativima kad se ušetamo u područje muško-ženskih odnosa i područje seksualnosti? Što je tu normalno? Nije lagano pitanje, zar ne? Zašto smo ponekad zbunjeni i ne znamo koji su normativi u seksualnosti? Jer, za razliku od nekih drugih aktivnosti, npr. sportskih ili poslovnih, nemamo priliku promatrati druge dok imaju seks niti je uobičajeno da s obitelji, prijateljima i kolegama ozbiljno razgovaramo o njihovim seksualnim osjećajima i iskustvima.

Kod nas još nema niti ozbiljnih edukativnih filmova koji bi kvalitetno i jasno pokazali i govorili o seksualnom zdravlju i seksualnim odnosima. Ono što nam se nudi na veliko su iskrivljene situacije u različitim pisanim i video porno uradcima koji samo pojačavaju pitanje !Je li to kako ja/mi… normalno?”. Također nude nam se i različite ankete u kojima se muškarci i žene izjašnjavaju o svojim seksualnim ponašanjima i kad se uspoređujemo s rezultatima, pitanje “je li to normalno” se nameće samo od sebe.

“Normalno” u području seksualnosti je toliko široko, duboko, slojevito, brojno… koliko parova, osoba i osobnih seksualnih povijesti ima. Normativa u seksu, koji bi bili opće prihvaćeni među svim ljudima – nema, već moramo sami, svaki par i svaki pojedinac za sebe, svjesno istražujući i promatrajući što je dobro za mene i za nas kao par, kreirati svoje normative i pronaći područja uživanja i predanja koja su za nas izgrađujuća i motivirajuća a ne obeshrabrujuća i razdvajajuća.

3. Seksualni mitovi su izmišljotine

Jedna klijentica mi je došla sva zabrinuta jer je pročitala u nekom članku da žene ne zanimaju seksualne igračke, seksualne maštarije niti seks na brzaka, da je to karakteristika isključivo muškaraca. Ona pak jako voli i seksualne igračke i seks na brzaka i seksualne maštarije. Također je u tom članku pročitala da muškarci po prirodi nisu monogamni a žene jesu. To ju je zbunilo i željela je sa mnom porazgovarati o tome što je istina a što nije kad govorimo o seksualnosti muškaraca i žena.

Naučila sam s mojim klijentima i to da su seksualni mitovi također jedna od tema koja ih zbunjuje. Znamo da su ljudska seksualnost, seksualni nagon, seksualno ponašanje i seksualna aktivnost od davnih dana predmet najrazličitijih mitova. No, da li znamo da je njihov utjecaj na stvarni, svakodnevni seksualni život muškaraca i žena najčešće vrlo štetan?

Podsjetimo se, riječ mit dolazi iz grčkog jezika, mythos (riječ, govor) a njeno značenje je bajka, priča, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. Možemo tako reći da i seksualni mitovi nisu ništa drugo doli bajke, izmišljotine i nevjerodostojni prikazi nekih događaja ili pojava. Ako očekujemo da neka bajka ili neka nevjerodostojna tvrdnja budu primijenjeni u našem životu, ako se prema njima odnosimo kao prema stvarnim istinama, možemo biti skoro pa sigurni da ćemo imati problema.

Zato oprezno sa seksualnim mitovima – pažljivo ih analizirajmo i dovedimo u pitanje svakog pojedinog da nam se ne bi na mala vrata ušuljali u odnos pa da počnemo od sebe ili partnera očekivati nerealne stvari.

4. Svaka žena mora sama shvatiti kakav joj podražaj treba

I među mojim klijenticama uvijek imam nekoliko s tom smetnjom. Trenutno su neke već pri kraju terapije i vrlo zadovoljne svojim uspjehom a neke su još u početnim fazama prepunim frustracije, tuge, sumnje i osjećaja da nisu kao sve druge žene. Naučila sam od njih da kad ne doživljavaju orgazam, a željele bi, žene najčešće prešućuju svoju smetnju, svoj seksualni život doživljavaju tegobnim i svoje probleme čuvaju u sebi. Rijetko traže pomoć, što je šteta jer je uspješnost liječenja primarne anorgazmije 80% – 90%. Na početku terapije često kažu da im je orgazam nedostižan. A da li je zaista nedostižan? Istina je, mi ga ne možemo dostići svojom voljom. No, on dolazi k nama, obuzima nas kad se prepustimo, kad otpustimo kontrolu.

Svaka peta žena ima smetnje orgazma. To nam pokazuju europske i američke statistike a takav rezultat je pokazalo i istraživanje provedeno u Zagrebu prije nekoliko godina. Naučiti se opuštati i opustiti ključno je da bi žena mogla doživjeti orgazam. Dakako, važna je i pravilna stimulacija jer bez nje orgazam neće doći. Važno je znati da o građi klitorisa svake pojedine žene, ovisi kakva joj stimulacija treba.

Oko trećine žena može doživjeti orgazam samo stimulacijom vrška klitorisa. Oko trećine žena može doživjeti orgazam samo penetracijom a oko trećine žena može doživjeti orgazam na oba načina. Važno je upoznati svoje tijelo i naučiti koja vrsta stimulacije mi najbolje odgovara, prvo vježbati sama a onda to prenijeti i partneru/ici.

5. Seksualne želje je važno uskladiti. I taj odnos stalno treba osvježavati

U istraživanju provedenom u Zagrebu prije nekoliko godina, 5,3 posto Zagrepčana izjavilo je da je u zadnjih mjesec dana imalo problema zbog smanjene seksualne želje. Kod žena, pokazalo se da svaka treća Zagrepčanka ima smetnje seksualne želje. Tu su negdje i europske i američke statistike. Moji klijenti su me naučili koliki izvor bola u vezama smanjena seksualna želja može biti. No, i povećana seksualna želja može biti izvor problema u vezi.

Kad god se u vezi radi o neskladu razine seksualne želje, par se nalazi pred izazovom jer jedna osoba osjeća pritisak da ima više seksa a druga se osoba osjeća zakinuta u broju seksualnih odnosa koje bi željela imati. Što tada raditi – razgovarati, tražiti najbolje načine kako ćemo se nas dvoje opet osjećati dobro sa seksualnom željom koju svatko od nas ima.

Seksualna želja je jedan od naših najjačih nagona, uz nagon za samoodržanjem. Nezadovoljen seksualni nagon odnosno nezadovoljena seksualna želja nas snažno motivira i pokreće na akciju. Ponekad, seksualna želja može biti izvor teškoća u seksualnom funkcioniranju. Može biti smanjena ili povećana – tada govorimo o poremećaji kvantitete seksualne želje; a može biti i promijenjen izvor seksualne ugode.

Od nabrojenih, smanjena ili nedostatna seksualna želja je najčešći poremećaj koji, dakako dovodi do smanjenja učestalosti ili potpunog izostanaka seksualnih aktivnosti. Prisutna je kod muškaraca i kod žena i neka istraživanja je navode kao najčešću seksualnu smetnju.

Svi parovi, prije ili kasnije, trebaju raditi na osvježavanju svog seksualnog života i isprobavanju nečeg novog. Svatko za sebe, razmišljajte što vas uzbuđuje u glavi, to će vam omogućiti da razvijete svoju želju bez vanjskog pritiska ili želje da prvo zadovoljite drugog. Kad ste spremni razgovarajte s partnerom/icom o tome kakav seks biste željeli. Na kraju, važno je da oboje budete OK sa svim prijedlozima i da u njima oboje uživate.

6. Rijetko si muškarci s erektilnom disfunkcijom mogu pomoći sami

Jedna moja klijentica, mi je u svom prvom mailu napisala: „Očajna sam, osjećam se kriva, van sebe sam, ne znam što da radim, ima li pomoći“… Pisala mi je o erektilnoj disfunkciji svog partnera i o svojim osjećajima u situaciji koja je tada trajala već više od godinu dana. Sada su u terapiji već nekoliko mjeseci, sve su zadovoljniji rezultatima i počet ćemo uskoro kreirati izlaznu terapijsku strategiju. No, kad mi je poslala prvi mail iz svake njene rečenice čuo se bol i očaj. Smetnje erekcije ili erektilna disfunkcija je seksualna smetnja koja pogađa oko 10-20% muškaraca.

Kad se par susretne s erektilnom disfunkcijm kod partnera, važno je što prije početi razgovarati o tome. Važno je razgovarati o tome da li je muškarac već imao erektilne smetnje u životu ili mu se to događa prvi puta? Ako je već imao smetnje, kako se nosio s njima? Da li je bio kod urologa ili seksualnog terapeuta, da li zna nešto o uzrocima svoje disfunkcije?

Naime, važno je znati da erektilna disfunkcija može imati organske, psihogene/psihičke ili kombinirane uzroke. Često se kod organskog uzroka nadoveže i strah od neuspjeha kao psihogeni uzročnik pa tada govorimo o kombiniranim uzrocima. Kad su erektilne smetnje prisutne u vezi, važno je da partnerica koja se boji da je problem u njoj i da ona nije dovoljno privlačna svom dragom, otvoreno pita da li mu je privlačna i da li on želi seks s njom?

Kod velike većine mojih klijenata s erektilnim smetnjama radilo se o tome da oni silno žele imati seksualni odnos sa svojom partnericom, sanjaju da vode ljubav s njom i jako pate što ga ne mogu imati i što ne mogu biti „pravi muškarci“ svojim partnericama. Važno je otvoreno o tome govoriti i na taj način maknuti dio napetosti u seksualnoj dinamici. Važno je i jasno se postaviti i tražiti pomoć stručne osobe.

Rijetko si muškarci sa erektilnom disfunkcijom mogu sami pomoći. Naime, količina nervoze, frustracija i nezadovljstva koje se u takvim situacijama javi učvršćuje smetnju. U našoj kulturnoj atmosferi, muškarac kojem se “ne diže” nije “pravi”, to je “katastrofa” i “smak svijeta”. Citirala sam izraze koje neki moji klijenti koriste kada žele opisati svoje stanje kad penis “otkaže poslušnost”. Upravo zbog toga nije za očekivati da će se situacija srediti sama od sebe.

Dakako, važno mi je napomenuti da nisu sve smetnje erekcije dugotrajne i da ne treba odmah uključivati alarm i tražiti pomoć stručnjaka. Naime, postoje privremene smetnje erekcije kod određenog broja muškaraca koje čine da muškarac u prvo vrijeme s novom partnericom ne može postići erekciju.

To može trajati nekoliko tjedana ili mjesec-dva i onda se, kako se muškarac opustio u vezi i kako se napetost zbog nove partnerice smanjila, erekcija vrati i par može imati seksualne odnose. Muškarci koji imaju tu smetnju to znaju jer su bili već u sličnim situacijama te očekuju da će se situacija uskoro normalizirati. Dobro je da to kažu partnerici, da ne taje, kako se ona ne bi osjećala nepotrebno loše i krivila sebe.

7. Posesivnost demotivira u seksu

Evo primjera jednog bračnog para koji je došao k meni na suprugovu inicijativu: supruga je tek navršila 21 godina, suprug je 9 godina stariji, u braku su godinu dana. On nije zadovoljan njihovim seksualnim životom, ona mu je previše pasivna, nema inicijative i smatra da joj je smanjena seksualna želja. Dok ona priča, on ju prekida, ispravlja i sugerira što on misli da bi ona trebala reći. Skrenula sam mu pažnju na to što čini i zamolila ga da pusti suprugu da sama priča za sebe.

To je nju malo ohrabrilo, a vjerojatno ju je i njegovo prekidanje i ispravljanje iznerviralo, pa je vrlo jasno rekla da je on posesivan, da ima osjećaj da ju stalno ima pod kontrolom. Kaže da osjeća da je on drži kao pod staklenim zvonom. Sve će učiniti za nju, to ju je i privuklo i zbog toga se zaljubila u njega, ali sada se osjeća kao da nema dovoljno zraka. On će joj ispuniti svaku želju, ići će s njom gdje god ona želi ali kad ona želi ići s prijateljicama na kavu, on se uvrijedi i predbacuje joj da on bez nje ne ide nigdje a ona bez njega ide.

U početku veze joj je to laskalo, no kako je vrijeme prolazilo, tako se sve više i više počela osjećati sputanom. Rekla je da je zaista izgubila želju za seksualnim odnosima s njime ali baš zato što osjeća da joj je njegova posesivnost preteška. Kad joj se približi, ona osjeća da se želi zaštititi. Ne uzbuđuje se seksualno i niti ne uživa u odnosu.

Sjetila se jedne rečenice koju sam dosta davno pročitala – Najbrži način da izgubiš nekoga jest da ga pokušaš posjedovati. Uglavnom svi znamo što posesivnost čini emocionalnom odnosu – osoba prema kojoj se ponašamo posesivno osjeća se sputano, kao u kavezu. Posesivnost je u emocionalnom odnosu nezdrava, ne omogućava odnosu niti osobama da rastu, da se razvijaju.

Posesivnost je kao stisak koji iz početka grije a zatim počinje malo pa sve više gušiti. Istina je da je naša reakcija na posesivnost partneta/ice različita, da neke osobe ne mogu prihvatiti posesivnost ni dok grije kao zagrljaj, ali isto je tako istina da neke osobe mogu dugo prihvaćati posesivnost i da im je ona čak znak ljubavi partrnera/ice. No, s vremenom i najtolerantnije osobe, u emocionalnom odnosu počnu osjećati da im posesivnost smeta.

A kako posesivnost djeluje na seksualni život para? Da li ima parova kojima je posesivnost seksualno privlačna i uzbudljiva? Vjerujem da ima, da zaista neke ljude osjećaj da je partner/ica tako jako usmjeren na nju/njega “pali”. Ipak, većinu ljudi, barem kad govorim o mojim klijentima, i što sam naučila od njih, posesivnost smeta i demotivira ih u seksualnom životu.

Uživanje u seksualnom odnosu znači slobodno prepuštanje, slobodno davanje i primanje, intiman susret dvaju slobodnih bića. Kad smo posesivni, onemogućavamo slobodi da prebiva među nama. Kad smo posesivni činimo prisilu, makar ta prisila bila omotana u prekrasan celofan i ma koliko se uvjeravali da je to samo izraz naše duboke ljubavi i odanosti. A prisila ne može ići zajedno sa slobodom. Ono što možemo očekivati da će se dogoditi u našoj postelji nakon određenog vremena, jest gubitak interesa za posesivnu osobu, izbjegavanje seksualnih odnosa, a vjerojatno i smetnje uzbuđenja (teže postizanje erekcije ili suhoća rodnice).

Strast se pod pritiskom posesivnosti gubi. Posesivnost ponekad ima vrlo duboke emocionalne uzroke i potrebno je proraditi obrasce koji su se formirali tijekom odrastanja. Ponekad je to bolno, ali ono što se može dogoditi ako ne pokušavamo učiniti promjene može biti jednako tako ili čak i više bolno. Ako se samozavaravamo da je posesivnost u stvari odraz ljubavi i odanosti, može nam se lako dogoditi da ne primijetimo da je baš ta posesivnost istjerala užitak iz naše postelje.

telegram.hr