Kako se nekada 'faćkalo': Momci djevojkama osjećaje pokazivali štipanjem
Ovo je stoga mali podsjetnik na neka druga vremena, kad su na snazi bili pogledi, pisma i sramežljivi prvi dodiri i poljupci...
Prema pisanju bosanskih portala, tamo negdje sredinom prošlog stoljeća, pa i kasnije, ako se momak htio upoznati sa djevojkom, a bio je sramežljiv, zvao je u pomoć prijatelja, nekoga kome vjeruje..
Taj preuzima inicijativu, ugovara sastanke s djevojkom, šalje poruke, a onda, ako ljubav proradi punom parom, sudjeluje u pripremama za sklapanje braka (posjećuje djevojčine roditelje, ugovara dan vjenčanja).
Za svoje usluge taj dobar prijatelj dobija počasno mjesto na svadbi, a mladi par mu u znak pažnje poklanja bijelu košulju. Međutim, njegova uloga baš i nije uvijek zahvalna.
Dogodi li se da se kasnije mladenci u braku ne slažu, i dođe do razvoda, za to je kriv upravo prijatelj!
Iako za svaki kraj postoje različiti običaji kako se 'barilo', spomenut ćemo ovdje nama najzanimljivije.
U Skoplju je veoma zanimljivo ono što se događalo na 'suhi utorak', dan kad se održava pravi 'pazar' za ženidbu i udaju. Tada se na sajmu sastaju slobodni momci i djevojke da nađu svog izabranika ili izabranicu, ne bi li se nekako 'iskombinirali'.
Kad smo već u Makedoniji, evo još jednog nestalog običaja iz Ovčjeg Polja.
Tamo su slobodni momci pokrivali glavu maramom, tako da su djevojke znale koji je za ženit se. Tko bi sebi našao curu, jedva bi dočekao skinuti maramu.
Ponude ljubavi nalazile su se ispisane i na liciderskim srcima, konjićima, ogledalcima:
- Slatke tvoje plave oči i umiljat pogled tvoj. Nadvladale srce moje, al ja želim biti tvoj - pjevalo se onda.
- Oj, ružice djevo, mene srce žudi, hoću li te ikada saviti na grudi - i recitiralo se onda.
U kraju oko Knina obavezno se trebalo najprije udvarati roditeljima. Tek kad u kuću donesete pršut, imate pravo doći po djevojku. U selima Sinjske krajine još je neobičnije udvaranje.
Ako momak uštipne djevojku, to je dokaz da je voli. I, što je jače uštipne, to je njegova ljubav jača!