Kako izgleda biti žena u jami

Kako izgleda dan žene koja ga počinje tako što se spusti u rudnik na dubini od tri kilometara.

„Ona radi u rudniku i život joj nije lak.

„Zato ne voli, ne voli glazbu. Ona voli ritam jak."

Ove legendarne stihove Vlade Divljana, Jasmini Simić često spominju kada prvi put čuju gdje radi.

Ona je rudarska inženjerka u rudniku Vodna u Resavici, a u jamu se gotovo svaki dan spušta na dubinu do tri kilometra.

„Dobra je pjesma. Zapravo, veoma istinita", kaže Jasmina za BBC koji prenosi Oslobođenje.ba o tome kako izgleda biti žena u rudniku na 6. kolovoza, Dan rudara, ali i rudarki, Srbije.

„Žena u rudniku - nekada se vjerovalo da je to baksuz. Više nije tako."

Rudarski posao samo u Resavici radi oko 20 žena.

Rudnik i njegov mrak

„Išao sam sinoć u Donji Grad. Tamo gde je rudnik, u kome je mrak."

Kao nastavak Divljanove pjesme,izgledao je i Jasminino prvo spuštanje u rudnik.

Jedino što je bio dan, a ona je još bila na fakultetu. To je bilo prije oko 15 godina.

„Svi me to pitaju, da li me je strah i kako mogu da se spuštam u uskom prostoru sat vremena u jamu.

„Zapravo, kada se jednom to prebrodi - poslije znaš - možeš da radiš u rudniku ili ne."

Sada joj, silaženje ne predstavlja problem, a ni mrak kaže.

„Prvo što uradim nakon što obučem odijelo jeste da uzmem lampu. Nemam osijećaj da sam u mraku, kako mnogi misle."

I crne ruke i ponekad zaprljana odijeća za Jasminu su jednostavno dio posla. Ona u tome ne vidi ništa čudno.

Žena u jami - upravnik ili upravnica

Jasmina je upravnik rudnika Vodna, ali to ne znači da radi iz kancelarije. U jamu se spušta najmanje jednom u tri dana i to na četiri-pet sati.

Za sebe kaže upravo to, da je „upravnik".

„To je tako. Tako me svi zovu prijatelji, šefovi i ostali rudari.

„Nema nekako ženskog roda u tome, pa sam se i ja na to navikla."

Žena u jami, kaže Jasmina mora da „radi mnogo više nego muškarac".

„Nije u pitanju fizički rad, ja sam inženjer. Već da sam morala mnogo više da se trudim. Nema privilegija ili priče o tome da nešto ne možeš.

„Ili spominjanja da si žena i da zato treba da dobiješ nešto drugačije. To jednostavno nije opcija."

Kada Jasmina, na slavi na primjer, spomene da radi u rudniku, ljudi koje je ne poznaju se obično začude. Često im nije jasno što konkretno radi - rudarski posao ili je samo zaposlena u rudniku.

Čim čuju da je rukovoditelj „to im je ipak lakše da razumiju".

Ipak, Jasmina je prva žena koja rukovodi ovim rudnikom.

Kada je tek došla na poziciju, priznaje da su je neki mještani gledali čudno.

„To su ljudi sa sela, domaćini.

„Nisu oni imali ništa protiv mene, samo nisu znali kako da reagiraju."

Onda je počela da radi i sve je postalo „normalno".