Jeste li i vi fan ljubavne špijunaže?

Iz radoznalosti. Zamislite situaciju: dečko je prespavao kod vas, večerali ste, gledali TV, a onda malo surfali po netu prije spavanja (mislim, okej, bilo je i spavanja;). Ujutro je on odjurio na posao, a vi ste skuhali kavu i sjeli za komp pročitati vijesti. I shvatili da se dragi zaboravio odlogirati sa svog profila na Facebooku. Što biste napravili? Poštovali njegovu intimu i stisnuli "log out"? Ili zavirili u njegove poruke, iako vam nikad nije dao povoda da sumnjate u njega.

Zaviriti ili ne

- Jutro. Što radiš? - pitala me cimerica jednog takvog dana, prije dvije godine, zatekavši me kako koncentrirano piljim u zaslon laptopa.

- Marko je ostavio otvoren profil - odvratila sam, gotovo šapćući, kao da me on može čuti.

- I, što planiraš u vezi s tim?

- Zaviriti ili ne, pitanje je sad - odvratila sam istinski zbunjena.

Nisam fan špijuniranja. Štoviše, davno sam si obećala da neću biti jedna od onih cura koje do tri ujutro sjede u automobilu pred kućom svog dečka kako bi saznale kad će se vratiti i s kim je bio vani. Jednom sam, doduše, bila prisiljena sudjelovati u tako nečem - pravila sam društvo prijateljici u "čeki" u Novom Zagrebu jer me doslovno preklinjala. Lik se pojavio oko pola četiri mrtav pijan i, na njezinu sreću i veselje, sam. Ako mene pitate, jadno je to veselje. Uostalom, mogao se poseksati s nekom drugom bilo kad i bilo gdje - u autu, njezinu stanu, toaletu kluba... (kasnije smo saznale da i jest - na sva tri mjesta). Poanta je: ili vjerujete svom partneru ili ne.

U Velikoj Britaniji nedavno je provedeno istraživanje na temu ljubavne špijunaže, u kojem je sudjelovalo tisuću ispitanika, oba spola i raznih godišta. Ispostavilo se da oko 30 posto žena špijunira svoje partnere, redovito im provjeravajući profile na Facebooku i Twitteru, a to su činile kako bi otkrile dopisuje li se s nekom drugom. Visoko na listi "osumnjičenica" bile su bivše djevojke. Muškarci su ispali malo bolje osobe: "samo" 16 posto frajera špijunira curu preko interneta. No zato su jači kad je u pitanju potajno čitanje poruka iz njezina mobitela: tim se bavi 60 posto muškaraca i 30 posto žena. Iskreno, taj me podatak iznenadio, mislila sam da je obrnuto. :)

Čak 64 posto sudionika u anketi priznalo je da provjerava "history" na kompjutoru svog partnera, a vrtoglavih 90 posto na internetu je uhodilo bivšeg ili bivšu. Od svih godišta najparanoičnija i najnepovjerljivija je mlađa generacija, ljudi do 35. godine života. To mi je razumljivo. Nakon tridesetpete jednostavno više nemate ni volje ni fizičke snage za takve pothvate kao što je čekanje u autu pred njegovom kućom. Em bole leđa, em slabije vidite, em vam se već u jedanaest uvečer počne spavati.

No vratimo se na one mlađe koji još imaju tu vrstu energije. Psihijatar Seth Meyers kaže da ga trenutačno najviše zabrinjava to što je ta generacija počela špijuniranje partnera doživljavati kao nešto normalno i prihvatljivo. Pa svi to rade, zar ne? Čak je i Jools Oliver, prelijepa supruga slavnog britanskog kuhara Jamieja Olivera, priznala da povremeno "prekontrolira" njegov Facebook i Twitter. Donekle ih treba razumjeti. Nije lako biti mlad u vremenu u kojem je internet svojevrstan "švedski stol" kad su seks i flertovi u pitanju. Nikad nije bilo lakše varati! Ni špijunirati.

Zašto ćete brzo požaliti

No treba im objasniti da takvim postupcima najviše štete sebi. Meyers kaže da ne shvaćaju do koje je mjere takvo ponašanje samodestruktivno. "Kad netko dođe do točke na kojoj potajno čita partnerove mailove i SMS poruke i krade mu mobitel dok spava, nema povratka. Bez obzira na to hoće li ‘istragom' saznati da postoji netko treći ili shvatiti da je sve umislio." Zašto? "Nestat će povjerenja, i to ne samo osobe koja je špijunirala, nego i one druge jer je samo pitanje trenutka kad ćete biti uhvaćeni s njegovim/njezinim telefonom u ruci. A jednom kad nestane povjerenje, teško ga je vratiti."

Klinička psihologinja Lissa Johnson kaže kako je ljudski i razum­ljivo da ponekad poželimo provjeriti partnera, nadajući se da će nas to umiriti, razjasniti neke stvari ili nam pomoći da donesemo odluku. No to je ipak kontraproduktivno. "Tehnologija nam je maksimalno olakšala da u trenucima slabosti nekog provjerimo. Ali cijena koju ćemo zbog toga platiti brzo će izbrisati kratkotrajni osjećaj olakšanja. Dugoročne su posljedice uništeno samopouzdanje, narušen osjećaj vlastita integriteta, grižnja savjesti zbog toga što radite nešto što zapravo nije dio vašeg karaktera, opsesija... A tu je i pitanje narušavanja partnerova povjerenja te emocionalna distanca koja se time stvara.

Što poduzeti

Okej, nije lijepo špijunirati, ali što napraviti kad nam intuicija izaziva nervozu u želucu, dlanovi nas svrbe, a njegov mobitel stoji nadohvat ruke? Umjesto špijunaže, Johnson predlaže iskren razgovor s partnerom. Zvuči dobro, osim što će rijetko koji frajer priznati da ima nekog drugog samo zato što ste ga lijepo zamolili. E pa, poanta nije u tome da ga urlajući kroz suze optužite za preljub, nego da mu se otvorite, priznate što osjećate i koje vas nesigurnosti muče te da zajedno pokušate doći do odgovora na pitanje zašto. Ako odbije razgovarati ili misli da nemate o čemu jer je, što se njega tiče, sve u redu, vrijeme je da razmislite o prekidu. Jer vi trebate donijeti tu odluku, a ne neka djevojka na čiji ste SMS naletjeli kopajući mu po telefonu. Ona je samo simptom, ne uzrok.

Potrudite se sačuvati dostojanstvo jer je ono ponekad sve što imamo. A nismo ni svjesni koliko nam znači. "Glavni bi cilj u vezi trebao biti da u svakom trenutku možete biti ponosni kako se ophodite prema partneru - da ste od prvog do zadnjeg dana prema njemu iskreni, fer i da ga poštujete, čak i ako je u nekim situacijama on to vama uskratio ili sumnjate da jest", kaže Lissa Johnson. To je jedini način da budete sretni, ne nužno s njim, ali barem sami sa sobom. Bez obzira na to kako veza završila.

Sve me to podsjetilo na film "Prohujalo s vihorom" i divnu Melanie, u čijeg je muža na početku filma (ok, njegovu većinu) bila zaljubljena Scarlett O'Hara. Sjećam se da sam se još kao curica divila Melanienoj dobroti i snazi. Jer meni bi trebalo jaaako puno samokontrole kako bi se oduprla porivu da udavim Scarlet (onom njezinom zavjesom) zbog pokušaja da zbari mog muža. Šalim se (i molim vas da ne pokušavate to kod kuće).

Pitam se kako bi se Scarlett i Melanie nosile s tom situacijom da žive u modernom dobu? Hm, Scarlett bi vjerojatno od jutra do mraka bila na Facebooku pokušavajući osvojiti Ashleyja. Vjerojatno bi lajkala svaki njegov status, slala slatke ili seksi poruke u inbox i fotkala se u provokativnim pozama. A u pauzama kopala po Melanienu profilu.

S druge strane, ne mogu zamisliti Melanie kako surfa i špijunira konkurenciju, provjerava suprugov mobitel ili ga prati automobilom. Kad bi je nešto i mučilo, vjerojatno bi ga pitala ima li nekog i želi li prekid. Možda bi mu čak spakirala kofer ako bi joj rekao da želi otići ili ga tješila. Jer takva je Melanie.

To je samo film, sad će netko reći. Istina, teško je u životu biti tako dobar i suosjećajan kao Melanie. Ali ipak, koliko je u mojoj moći, između "tima Melanie" i "tima Scarlett", biram prvi. Biram vjerovati. Jer zastrašujuć li je život bez povjerenja u ljude.

E da, nisam vam ispričala kako je završio onaj incident s otvorenim profilom na Facebooku mog dečka. Priznajem. Nisam izdržala. Kliknula sam na poruke i otvorila ih. A onda me uhvatio takav napad grižnje savjesti da sam iste sekunde stisnula "log out", a da ništa nisam ni stigla vidjeti. Nazvala sam ga i rekla mu da je ostavio upaljen fejs, moleći boga da mu neću osjetiti paniku u glas. I nisam. Rekao je: "A, ma daj", a onda me pitao što ima za ručak. U tom sam ga trenutku još više voljela. A i sebe!

cosmopolitan.hr