Ivana Klarić: Živimo u svijetu u kojem je normalno gotovo istrebljena sorta.
Živimo u svijetu u kojem je "normalno" gotovo istrebljena sorta. Jedna polovina se želi isticati apsolutno, dok se druga skriva od pogleda. Nema običnih. Previše je toga nametnuto. Previše je usiljeno. Previše nezdravo i opterećeno.
Sjedni čovječe. Lezi, pogledaj gore u nebo nad glavom, polegni leđa na tvrdo tlo i pravi se da ne postoji nitko oko tebe. Udahni. Pa izdahni iza toga. Ne moraš imati stotine lajkova, novu frizuru,biti savršen po standardima vodećih. Ne moraš pretjerivati u pokazivanju, ne moraš pročitat 70 knjiga mjesečno da pokažeš kako možeš, niti trčati 17 kilometara. Ne moraš. Možeš polakše živjeti. Možeš biti dečko iz susjedstva, muško koje zna pokazat ranjivost. Djevojka iz malog grada koja se ne srami onim iznutra pokazati vanjsku ljepotu. Možeš. Voljeti ono što se rukama ne može opipati, biti malen, biti iskren, biti tih u ovoj gomili i buci. Možeš. Biti običan čovjek. Samo je bitno ovo čovjek. To ne zaboravi.Što god da si drugo.