Dnevnik gradske cure: Sretna Nova godina!

Fun fact #2: Veliki broj ljudi još uvijek misli da je to snjeg.

Fun fact #3: Statistički gledano, više ljudi je na izbornom listiću nacrtalo pimpek nego zaokružilo ime Milana Kujundžića.

Fun fact #4: Ofarbala sam se u crveno i obrijala noge, što možda nije korisna (ni zabavna) informacija, ali s obzirom na to da sam u zadnjih tjedan dana tri puta zaboravila ključ od stana i došla na posao na svoj slobodan dan, moglo je bit i da sam obrijala kosu i ofarbala noge u crveno.

I to je to - kraj godine je tu. Spremni za slavlje! U 2015. će sve bit puno ljepše, ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da je Marty McFly obećao da nas u 2015. čekaju leteće Najkice i hovercraftovi. Što je najgore, leteće Najkice i hovercraftovi mi djeluju realnije od bilo kojeg obećanja koje će nam u sljedeća 2 tjedna nudit Kolignja. Zapravo, čak mi i Herbalajf djeluje ozbiljnije.
Kao i svake (izborne) godine, na kraju obećajemo stvari koje znamo da nećemo ispunit. Ja sam do prije par godina isto obećavala. Prestat ću pušit (ispod 300 eura - yup, još uvijek je loša fora). Krenut ću u teretanu. Štrikat ću goblene s likom Mladena Grdovića. NEĆU. Nećeš. Unatrag par godina, donosim novogodišnje odluke kojih ću se držat. Dvanaest komada svake godine, jer je 12 apostola a svi znamo da mi je to full važno.

Ovo su moje novogodišnje odluke, koje mogu bit i tvoje novogodišnje odluke:

NEĆU krenut u teretanu

Neću. Ni prvog prvog, ni drugog prvog, ni prvog trećeg. Nije mi lijepo tamo i ne želim bit tamo. Imala sam osobnog trenera prije dvije godine, i rekao mi je: "Teretana ti je samo 30 posto posla, 70 posto je prehrana." To znači da sam u smrdljivoj prostoriji zbog samo 30 posto, što je matematički neopravdano. Neću se znojit u zemaljskoj verziji Hada i slušat muškarce u premalim majicama kak pričaju o wheyu i dubokom čučnju zbog 30 posto. Neću.

Vjerojatno ću krenut u teretanu

Novogodišnja obećanja su glupa. Ne možeš znat kaj ćeš htjet za 3 mjeseca. Možda razvijem neopisivu želju za dubokim čučnjem. Možda izmisle whey od cheesecakea. Možda si pogledam dečka i shvatim da pored njega izgledam ko mesni doručak. Vjerojatno ću krenut u teretanu. Ali krenut ću kad JA to odlučim, zato jer ŽELIM! I kad prođe sezona majoneze i francuske salate.

I dalje ću voljet majonezu

Ovo je odluka koju donesem svake godine. Majoneza je ljubav. Kažu da nije najzdravija, ali najveće ljubavi su uvijek malo nezdrave. Pogle Romea i Juliju. Johna Lennona i Yoko Ono. Aleksandra Stankovića i Aleksandra Stankovića. Majoneza je tvoj prijatelj. Kad ju trebaš, uvijek je tu. Čeka te u frižideru i samo želi malo pažnje. Realno, ona je bolji prijatelj od tvojih prijatelja. Čak i ako dobiješ celulit od majoneze, to neće bit običan celulit - to će bit mala, rupičasta stazica majoneznih uspomena. Znaš kak kaže ona izreka: "Život se ne mjeri brojem udisaja, nego brojem sendviča u koje si stavio majonezu." Život bez majoneze nije život - to je preživljavanje. Jebeš debelost, bitno je da ti je bilo fino. Stavi si majonezu. Stavisi.

Prestat ću se živcirat oko stvari koje ne mogu promijeniti

Puno ljudi se zadnjih dana beskrajno živciralo oko snijega. Neki oko toga što pada. Neki oko toga što svi na Facebooku pišu da pada. Neki oko toga što pokojnici po snijegu teže izlaze iz groba i glasaju za HDZ. Kaj nije glupo mrzit snijeg? Nećeš ništa promijenit ako sjediš na Fejsu i hejtaš "bijela govna." Snijeg je i lijep i ružan, ko i život. Lijep je dok pada i dok si u kući, lijep je i kad se grudaš, a ružan je kad moraš iskopat auto ispod hrpe snijega, pogotovo kad imaš mali auto pa skužiš da si cijelo vrijeme otkopavao kontejner. Čak i ako te snijeg živcira najviše na svijetu, pretvori ga u nešto lijepo. Izađi iz kuće, udahni zimski zrak, baci curu u snijeg i strastveno ju poljubi. Pobjegni prije nego što pozove policiju jer se ne znate. Ako nešto možeš promijenit - promijeni, ako ne možeš - živciranje ti neće pomoć.

Prestat ću se previše trudit

Koliko god napredovale, žene i dalje misle da muškarci primjećuju puno više nego što stvarno primjećuju. I svaka od nas se tu i tamo previše trudi. Kaj da obučem kad idemo van? Jel mi paše torba uz cipele? Jel imam izrast? Jesam dobro povukla crtu od tuša? Hoće me prijavit policiji kad se prvi put probudi pored mene i vidi kak izgledam bez žbuke? Ja ću se prestat trudit. Nema smisla. Nitko ne izgleda savršeno baš cijelo vrijeme. Čak ni Beyonce. Zapravo ne, neću se prestat trudit - samo ću se prestat uzrujavat. Krivi muškarac će primijetit da mu cura izgleda ko zgužvani trp ujutro - pravi muškarac će pogledat svoju curu koja izgleda ko Drugi svjetski rat i svejedno joj reć da je lijepa.

Prestat marit za ljude kojima sam samo opcija

Svatko od nas u životu ima jednu osobu oko koje se previše trudi, a ne dobiva ništa zauzvrat. Možda i nekoliko njih. Onaj frend kojeg stalno zoveš na kavu, a on uvijek ima već nešto u planu pa će se javit (i nikad se ne javi, a ti i dalje zoveš jer si dobar prijatelj). Ona frendica koja se javi na svaki deseti poziv, iako se ti javljaš na svaki njen (i uvijek te zove samo kad nešto treba). Onaj frend koji će na tvoju rečenicu: "Danas sam dala zadnji ispit na faksu" odgovoriti sa: "Fino, al ajmo pričat o mojim novim tenisicama jer ja uvijek moram bit u centru svega." Nije baš jednostavno reć: "Odjebi", ali jednom kad kreneš, sve je ljepše. Ima drugih prijatelja koji će se odazvat na kavu. I to na prvi poziv. Prijatelja koji će ti kupit cvijeće jer si diplomirao. Ljudi kojima možda nisi na prvom mjestu, ali koji za tebe imaju mjesta u životu. Više se trudit oko takvih ljudi, manje marit za ove ostale.

Ne čuvat lijepu odjeću

Znaš onu haljinu koju imaš u ormaru? Ja ih imam nekoliko, i sve su "za neku drugu priliku." Neću sad, sad samo idemo u kino. Ma samo idemo na večeru. Ma samo je Nova godina. Imam prepun ormar lijepih stvari, a za većinu prilika se obučem ko lezbijski drvosječa iz Švedske jer čekam neke bolje dane. Neću više čuvat lijepu haljinu za bolju priliku. Sad je najbolja prilika.
Neću razmišljat što je lijepi dečko htio reć u poruci
"Kaj je mislio kad je napisao ovo? Reci mi, Ivana!" Carrie Bradshaw je naučila žene diljem svijeta da je najbolji način da saznaš što je muškarac htio reći to da sazoveš sjednicu jajnika i da satima raspravljate što je Marko htio reći kad je napisao "Čujemo se." Vrijeme je novac. Nemoj trošit novac na gluposti - ak te zanima što je Marko htio reći, pitaj Marka i kad dobiješ odgovor, odvedi Marka na sladoled. Ili ako je odgovor takav da je Marko ispao iz priče, odvedi nekog drugog. Bitno je da jedeš sladoled.

Prestat fotkat koncerte

Lady Gaga - imam prepun mobitel fotki. Robbie Williams - prepun mobitel fotki. Kak mi je bilo na koncertu? Ne znam, ali imam prepun mobitel fotki. Koje NIKAD nisam pogledala. Ove godine sam bila na nekoliko koncerata, i imam možda dvije fotke s njih. Prestala sam slikat koncerte. Prestala sam slikat trenutke. Prestala sam slikat situacije u kojima većina nas kaže: "U jbt, ovo moram uslikat." Ne moraš uslikat. Moraš doživjet. Inače propuštaš najljepše trenutke, a sve što ti ostaje je prepun mobitel fotki koje nemaju miris. Manje fotkaj, više gledaj. Dulje će ti trajat baterija na mobitelu.

Neću pokušavat stalno bit u pravu

Lijepo je bit u pravu, pogotovo kad te netko uvjerava da nisi u pravu, i onda ga ti argumentima uvjeriš da jesi. To je prekrasno. Na ljestvici dobrih osjećaja, taj je osjećaj blizu orgazma i onog osjećaja kad na kraju serije piše "To be continued" a ti si već skinuo sljedeći nastavak. Ali ponekad je pametnije jednostavno popustit. Ponekad dokazivanje da si bio u pravu znači još veću svađu. Možda jesi pobijedio, ali nisi dobio ništa. Ja sam odustala od toga da uvijek moram bit u pravu. Priznati da si u krivu čak i kada ne misliš tako nije nužno znak slabosti - ponekad je to znak da ti je osoba s kojom se prepireš važnija od toga tko će pobijediti. Biti uvijek u pravu je naporno. Ak želiš naporno, odi u teretanu.

Željeti manje

Još, još, joooooš! Svega. Još francuske salate. Još kolača. Još novih majica. Još hlača. Brži kompjuter. Veći televizor. Ajfon 6. Bolji auto od susjedovog. Bolji godišnji. Bolji Božić. Bolji život. Pohlepni smo. Pohlepna sam. Uvijek želim više, bolje, jooooš! Dobiješ ono što želiš, ali nisi sretan, jer već pronalaziš nove stvari koje želiš, i tako cijelo vrijeme. Nije loše za sebe htjet sve najbolje, ali ja sam ove godine odlučila željeti puno manje. Kad stalno nešto želiš, ne obraćaš pozornost na ono što već imaš. Ove godine ne želim biti kao oni ljudi koji nisu sretni jer imaju ono što žele, nego zato što žele ono što imaju. Ja imam majonezu.

Nastavit pisat čizkejk

Ovo je 135. kolumna, i u sigurno 130 njih sam spomenula tortu od sira. Cheesecake. Čizkejk. Za svaki čizkejk koji napišem, u inbox uredno dobijem zabrinuti upit uzrujane građanke koja, citiram, APELIRA da prestanem pisati čizkejk i počnem pisati cheesecake ili torta od sira. Neću. Ne zato što sam tvrdoglava, niti zato što je ovo moja kolumna u kojoj mogu taj isti čizkejk zvat burek od torte (oće sad bosanski interneti eksplodirat?) - nastavit ću pisat čizkejk jer čizkejk i cheesecake nisu ista torta. Cheesecake je industrijska torta koju kupuješ u slastičarni "Vesela slastica" i kasnije komentiraš kak je bio ok, ali nije baš imao dušu. ČIZKEJK je ljubav. Blagi sirasti miris koji se širi kuhinjom dok miješaš smjesu. Miris pečenog mrvljenog keksa koji osjećaš u ustima iako znaš da još nije ni blizu gotovo. Čekanje da se preko noći stvrdne u frižideru. Prvi rez noža. Trenutak u kojem bijela krema polako spušta na tanjur, da bi nekoliko sekundi kasnije tvoja vilica prelomila sirasto savršenstvo koje će ti uskoro biti u ustima. Slina koja se stvara od same pomisli na sljedeći zagriz. Čizkejk je torta koja ima dušu, i ne dam nikome da izvadi dušu iz nje. Ne dam nikome da me posprema u vlastite okvire jer ne zna za drugo. Nećeš, razbojniče!

To je to, idemo pit!

index.hr