Dnevnik gradske cure: Slušaj kad ti kažem

... i čitat knjigu bez da se nekome opravdavam? E pa, da citiram Božu Petrova: Predomislila sam se. Bila sam vani u petak.

Yolo.

Ja stvarno ne volim ić van pa sukladno tome skoro nikad ne idem. Pod "ić van" mislim izlazit u klubove gdje je puno ljudi koji plešu plesove i piju alkohole. Nije moj đir, kao što uzgoj eko pilića možda nije tvoj đir. Ne mogu. Ne volim. Ne volim stajat ko sardina među 1000 ljudi u klubu koji prima 500 ljudi i slušat deep house. "Ali Andrea, pa nije svugdje deep house." Je, Marko, je. Bilo koji party bilo gdje kad-tad završi tako da DJ pusti deep house. Da, čak i onaj DJ koji je prije 10 godina liza ploče od Onyxa i obećao da će uvijek puštat Slam, čak i on. "Malo hausijanice za ekipu sad kad je špica, može?" Na sprovodu smo, DJ, prestani puštat deep house.
Ne volim. Ne volim doć doma s kosom koja smrdi po raku pluća. Odjeća mi smrdi. Soba mi smrdi. Sve mi smrdi, a ne želim da mi sve smrdi jer da želim, živjela bi u tramvaju. Ne volim. Ne volim se probudit u nedjelju, pogledat na sat i vidjet da je već utorak. Ne volim. Ne mogu. Neću.
Zašto si onda išla van, Andrea?

E pa dobro pitanje, Marko, dobro pitanje. Znaš ono kad žene odluče nešto što nema apsolutno nikakve veze ni sa čim? Ni ja ne znam. Uglavnom, išla sam van zbog nalivpera. To možda zvuči kao glup razlog, ali nije, objasnit ću ti. Stvar je ovakva - u petak sam sasvim nenadano za vrijeme posla otišla u dućan. Jelo mi se nešto slatko pa sam si išla kupit čokoladne napolitanke. Čak sam pitala i kolegicu dal želi da joj donesem nešto slatko, znaš kaj mi je odgovorila? "Može, donesi mi jabuku." To su oni neočekivani odgovori koji ti prodrmaju cijeli svijet i više ne znaš što je pravo, a što krivo. Božo zna o čemu pričam. Uglavnom, odem ja u dućan po slatkiše i tugu, pardon, jabuku, a tamo na blagajni ćaskaju jedan gospodin od nekih 50 godina i jedna simpatična bakica. Ne znam o čemu su pričali prije, ali kad sam ja došla, bakica je taman rekla: "Takvo nešto ne bi bilo u mojoj struci..." Gospodin je kimnuo glavom i pitao ju: "A koja je vaša struka?" Bakica, već jednom rukom na vratima mu odgovara: "Ja popravljam nalivpera."
Nalivpera.

Nikad prije nisam čula da to netko radi, a prva pomisao mi je bila: "Kako slatko, ona popravlja nalivpera." Više ne, očito, jer em je u penziji, em NALIVPERA, ali to je bila njena struka, za to se školovala i za vrijeme njezinog radnog vijeka, to je bila legit karijera. Nalivpera.
Popela sam se natrag u svoj ured, dala kolegici jabuku i sjela za radni stol. Radim moderan posao, u modernom prostoru s modernim ljudima - developeri, UX dizajneri, programeri , FER-ovci - uglavnom ljudi koji su kao Sheldon Cooper, a svi mi ostali smo Penny. Na primjer, imam kolegicu koja je na doktoratu iz matematike i izgovara pojmove tipa "backend propagation" s izrazom lica kao da je rekla "čaša vode." Mi smo startup, zovemo se Bellabeat, proizvodimo pametan nakit za žene, a ja tamo radim kao copywriter/bloger/content osoba, bla. Zvuči high-tech u odnosu na nalivpera, jel da? Full da. I onda me pogodilo.

Nalivpera.

Ko kaže da za 50 godina, kad ću imati 70 (see what I did there?) moj posao neće biti jednako čudan kao popravljanje nalivpera? Sad je to cool, sad za to ima tržišta ali za 50 godina, tko zna... Uglavnom, usrala sam se i prestrašila svoje mrke budućnosti, otišla u banku i otvorila dobrovoljnu mirovinsku štednju - jer nikad ne znaš kad je wearable technology industry postat novo nalivpero. Možda neće. Al ono, nikad ne znaš.

E sad, Marko, ti se vjerojatno pitaš kakve to veze ima s mojim izlaskom. Sad ću ti reć.
Došla sam doma iz banke i skužila dvije stvari - prvo, upravo sam potpisala ugovor za pametno planiranje starosti, i drugo, plan za tu večer mi je bio čitanje knjige i relaksacija uz veseli asortiman čipsa i slatkiša. I onda sam odlučila otić van. Nešto što sam u prošloj kolumni rekla da ću nastavit ne radit jer se svaki put iznerviram.

Ali otišla sam. Jel to bila greška? Pa, na skali od 1 do backend propagation - DA.

Lako za konzervu sardina, lako za deep house, lako za fen frizuru s mirisom crne smrti - u klubu su bile 2 grupe frajera koji su pili kao da će im netko sutra zašit usta i da više nikad neće smjet popit kap ičega. Zapravo, to nisu bili frajeri nego čudni klinci s paperjastim bradama i onim košuljama koje kupiš kad ideš barit, znaš one košulje koje zoveš "šulja" - e,to. Da se razumijemo, meni je svejedno što su oni pijani, not my circus, not my monkeys - problem je u tome što su te 2 grupice klinaca tijekom cijele večeri terorizirali apsolutno svaku žensku osobu koja je prošla pored njih. I kad kažem svaku žensku osobu, mislim i na neke muškarce s dojkama.

Znam da je muškarcima ponekad teško uletit curi bez malo alkoholne pomoći, ali nikad mi nije bila jasna ta muška računica: "Ako joj uletim trijezan, možda me odbije - idem popit 9 litara alkohola pa će bit bolje." Neće bit bolje, Marko, neće. Tanka je granica između "idem si malo cugnut" i idem popit SVEEE.

Lijepo je što voliš rakiju, ali ne moraš strpat u sebe 3 odjednom, život nije Tina Katanić. Ovo možda nije zvučalo lijepo, ali je matematički točno.

Ja znam da si ti vjerojatno jako simpatičan dečko, Marko, ali kad popiješ SVEEE, to više nisi ti. TI imaš namjeru doć do cure na šanku i reć joj: "Bok, ja sam Marko, činiš mi se simpa pa bih te htio počastit cugom", ali tvoj pijani prijatelj Marko koji je popio SVEEE ima malo kreativniju ideju koja se u 9 od 9 slučajeva ženama NE sviđa. Meni je uletio jedan takav u petak, znaš koji je bio ulet? Pripremi se na romantiku, ovo je vrhunac svega. Došao je do mene (tj. doteturao do mene) i rekao: "Bok ja imam kurac." True story. "Bok, ja imam kurac." Planiramo svadbu za lipanj.
Kužiš, Marko, nije lijepo kad previše piješ jer kad previše piješ, imaš glupe ideje.

Na primjer, u jednom dijelu večeri će ti se kao super ideja činit hvatanje random žena za guzicu.
To se meni dogodilo ovog petka, što mi se ne sviđa iz 2 razloga - prvi, jer nemam dupe i onda i tebi i meni bude neugodno, i drugi, jer kad me uhvatiš za dupe, ja te želim prebit, a ako te prebijem, dragi Marko, ljudi će govorit da sam luda kučka a stvarno nisam nego si ti idiot. Znači moje opcije su vrlo ograničene, što znači da se zbog tebe osjećam kao Windows 95, a ne želim se osjećat kao Windows 95 jer ne volim taj osjećaj.

Znam da ti će ti se činit kao dobra ideja i da naručiš još par "putnih" rundi iako ti je realno već dosta. Kad ćeš naučit da je "još jedna, putna" put u propast? Jer je. Jer tek tad kreću one "najbolje" ideje.

Na primjer, na šanku ćeš ugledat djevojku koja će ti djelovati ozbiljno, pa će tebi past na pamet ideja da bi ti bio baš dobar psihijatar. Šta god radio, NEMOJ, Marko, nemoj slučajno otić do te cure i pitat ju: "Zašto si tako ozbiljna?" ili "Kaj si nešto ljuta?" Svaka žena koja je ikad bila vani je barem jednom čula to pitanje, i svaka žena je mrzila to pitanje. Nemoj to pitat Marko, jer se ne znamo.
Prvo, nisam ozbiljna, imam resting bitch face, što znači da na van izgledam ozbiljno a iznutra se smijem. Drugo, štatebolikurac ako i jesam ozbiljna? Možda me ostavio dečko. Možda me bole jajnici. Možda jednostavno želim bit ozbiljna jer je život ozbiljna situacija. I koji je točan odgovor na to tvoje pitanje, Marko? Ako ti kažem da nisam ozbiljna, ti ćeš me uvjeravat da jesam do trenutka dok ne popizdim i počnem vikat na tebe, nakon čega ćeš me pitat zašto sam bahata i vrtit ćemo se u krug u kojem ću ja opet bit Windows 95 i bit ću tužna. Ako priznam da jesam ozbiljna, jel to znači da ćeš ti sad ostat tu pored mene i pokušavat me uneozbiljit? Ja to ne želim, makni se.
Nemoj ispitivat žene zašto su ozbiljne, Marko, jer nikad ništa dobro neće proizać iz tog pitanja.
Znam, znam, u tom trenutku ti se sve to čini kao super ideja, ali nije. Znaš kaj je super ideja? Ideja o gravitaciji. Jel Newton bio pijan kad mu je to sinulo? Vjerojatno malo da, ali u tom je stvar, Marko - MALO pijan. Umjereno pijan. Umjerenost je seksi. (Tak nešto slično piše i u Bibliji, ali bez seksi dijela).

E i još jedna stvar kad smo već kod umjerenosti, Marko - nemoj se s frendovima natjecat tko može više popit. To je glupo natjecanje. "Ja mogu popit dvije litre Đeka i još uvijek mi ne bude ništa" je full glup talent i nemoj se hvalit s tim. To rade klinci. To znači da, ako se ti i tvoji frendovi želite napit a ti možeš popit najviše, tebi treba više vremena i više novaca da dođeš do istog cilja. To nije impresivna kvaliteta, to je indikator da od svih svojih frendova, ti imaš najveću šansu dobit cirozu jetre i bankrotirat jer si sve novce koje si zaradio potrošio na Đek. To je full glupo natjecanje i full glupa nagrada, a ja sam odigrala puno tombola pa znam šta su glupe nagrade.

Nemoj se ni hvalit da pijan voziš bolje nego trijezan jer a) To nije istina i b) a). To je kao da kažeš da se više najedeš od manje porcije. NE.

Nemam ja ništa protiv toga da ti piješ, Marko, ali nemoj ić van i u sebe ulijevat sve alkohole ovog svijeta jer to ne rade pravi muškarci. Jel možeš zamislit Joe Manganiella da pijan pada po podu i da ga Sofia Vergara diže s tog istog poda? Naravno da ne možeš. Pravi muškarci ne moraju popit 17 "putnih" da bi mogli uletit ženi - pravi muškarci mogu uletit ženi i nakon jedne (ili nijedne) pive. I imaju puno veće šanse da dobiju njen broj.

Budi muško, Marko - nemoj padat po podu zbog alkohola i sutra pričat da si se sinoć sašio ko maturalna haljina. To je out, to i servisiranje nalivpera. Tako nikad nećeš zbarit Sofiu Vergaru, jer Sofia nije na podu. Zbarit ćeš njenu ružnu sestru koja se zove Alan.

index.hr