Pobuna u Mesihovini: Nama rupe, a njima 50 milijuna maraka

Dan kasnije ta tvrtka upućuje Ministarstvu gospodarstva Herceg-bosanske županije zahtjev za koncesiju “za istraživanje i eksploataciju boksita” na području duvanjskog sela Mesihovina.

Pet dana potom, točnije 2. veljače 2010. godine, županijsko Ministarstvo gospodarstva prihvaća zahtjev i upućuje dopis Općinskom vijeću Tomislavgrad sugerirajući mu da dade svoju suglasnost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U tom dopisu, koji je potpisao ministar gospodarstva HBŽ-a Vlatko Zrilić, među ostalim, stoji: “Nakon što je ministarstvo analiziralo zahtjev, nalazi da je opravdan i utemeljen s više aspekata, ekonomsko-razvojnog, socijalnog i ekološkog”.

Javna rasprava

Taj dokument Ministarstvo šalje Općinskom vijeću Tomislavgrad. Da ne bi zaobišli zakonsku proceduru, organizirali su da će 16. veljače biti održana javna rasprava. Mještani Mesihovine za nju ne bi ni znali da ih nekoliko dana prije nije obavijestio načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin.

I bila je to istinska javna rasprava. Da pojasnimo prije toga. Prije rata Rudnik boksita Posušje eksploatirao je boksit u Studenim Vrilima, na granici Posušja i Tomislavgrada, između ostalog i u Mesihovini. Kopalo se nadzemno i podzemno, a od miniranja su stradale brojne kuće u Stepenu i Studenim Vrilima.

No, tko se u to vrijeme usudio prosvjedovati? Pošto se nakon rata ukida mostarska Tvornica glinice, a rudnik prestaje raditi, skupina promućurnih Posušaka dosjetila se pa na crno eksploatirala boksit izvozeći ga u Mađarsku. Sada to Nikola Đurišić želi legalizirati.

Ali kako? Nelegalno i nelegitimno, kazao je Ante Landeka na javnoj raspravi, kojoj su nazočili Nikola Đurišić, njegov projektant Željko Knezović (inače županijski ekološki inspektor ZHŽ) i Mate Šiško, ministrov pomoćnik i već petnaest godina glavni čovjek u Županiji za dodjelu koncesija.

E, taj Mate je đava. Mate nije mogao ni pretpostaviti da će Mesihovljani okupiti toliki broj stručnih ljudi (iz vlastitog sela), pa mu sve otvoreno rekoše. Kad je Mate kazao da za koncesiju ne treba urbanistička dozvola, Božana Bagarić citirala mu je zakone koji kažu da treba, te da se na tom prostoru nalaze četiri pretpovijesne gromile i dvije gradine.

Kad Mate kaže da ne treba ekološka studija, Ante Landeka podsjeća ga na to da je Rudnik prije rata uništio petnaest stalnih vrela na tom prostoru i da bi bila katastrofa uništiti izvor Miljacke koja opskrbljuje vodom seoski vodovod. I gdje je jamstveni fond, kad firma nema na računu ni marke.

Ing. Jozo Petrović kaže Mati kako zakon nalaže suglasnost susjednih područja, dakle i onih iz Dalmacije kamo idu ovdašnje vode. Dodo Šarić je kazao kako bi Ministarstvu u Livnu trebalo dati Nobelovu nagradu zbog toga što su za osam dana od registracije firme čovjeku dali sve papire, ili ih goniti u zatvor ako tu ima nešto kriminalno.

Vrhunac je bio kada pravnica Katja Skočibušić citira zakone koji jasno pokazuju loše namjere Ministarstva i njegovih kompanjona, a Mate veli: Ko bi se svega mogao držati.

Glista i šamar

− Tu je sve jasno − kaže Branko Bagarić, predsjednik MZ Mesihovina.

− Naša lopov lopova. Oni znadu da su stručnjaci prije trijest godina našli da tu ima milijun tona boksita na površini. Zna se u kilo. Sad bi oni istražujuć sve otrali. Pošto tona košta pedeset maraka, to znači da bi oni mogli zaradit za godinu dana pedeset milijuna maraka. Nama bi ostavili rupe, eno imamo ih od ranije i u njima smeće. Pa bi propali...

Da je meni tako propast. I još sam čuo da je to sve srpska ujdurma. Taj ministar Zrilić je Dodikov čovik. A Dodik kontrolira sve u Republici Srpskoj, pa i Tvornicu glinice u Zvorniku. Pa našli u papirima da kod nas ima boksita. More priko mene mrtva. U svemu ovome najviše me impresionirao Mate Šiško. Evo što laže i petlja, ali taj lupež gleda ljude u oči, sluša njihove jasne argumente i prešućuje ih riječima.

Ima li još tko što kazati?

− Došlo mi je da ga ošamarim − kaže Branimir Šarić.

Ali kako glistu ošamarit?

slobodna dalmacija