Neobični krumpiri u Duvanjskom polju
Rijetko kada susretnemo nekoga tko će zastati, bez žurbe popričati, podijeliti radosti. Pa evo, podijeliti i tugu. Toliko puta čujemo, možda već „izlizanu" frazu-ljubav ovo, ljubav ono. Ljubav pokreće svijet. I nametne se pitanje pa gdje je tu ljubav-ovozemaljska ljubav?
Trebao mi je neki uvod u priču koja slijedi. Zašto spomenuh ovozemaljska.
Od „Gore" svakodnevno stižu znakovi i poruke da trebamo voljeti...
Da možemo imati i zemaljske znakove, vjerojatno je rijetko tko od nas znao. Da, dobro ste pročitali-zemaljske-znakove iz zemlje. Kad razmišljamo o ljubavi, kad trebamo prenijeti na papir „ljubav", većina nas će vjerojatno na taj isti papir nacrtati srce, napisati nešto u srcu, zar ne?
A da nam zemlja „izbaci srce". Teško! E pa vjerujte da nije...
Nedavno je jedan naš mladi bračni par, vadeći krumpir, naišao na cijeli red srcolikih krumpira. Srce kao nacrtano, kao da su ga klesali najbolji klesari. I što na sve reći- Riječima se ne može napisati što se srcem može poručiti.
Foto i tekst: