Najbolji među nama umirli su stojeći ili u borbenom položaju

Projekciji dokumentarnoga filma o pobijenim hercegovačkim franjevcima „In odium fidei - iz mržnje prema vjeri", koja je proteklih tjedana održana u više hercegovačkih krajeva, te u Hrvatskoj, Kanadi i Americi, večeras se pridružio i Tomislavgrad. Film je pogledao solidan broj naših sumještana, no očekivanja su ipak bila viša. Podsjećamo, dokumentarni film o mučeničkoj smrti 66 hercegovačkih franjevaca, koje su partizani i komunisti pobili 1945. godine, snimljen je nedavno u produkciji multimedijalne kuće Laudato, u povodu 70. obljetnice toga tragičnoga događaja. (Znana su 33 groba ubijenih fratara, a za ostalima se traga. Tijela 24 mučki ubijena fratra pokopana su u širokobriješkoj samostanskoj crkvi). Pri Luadatu djeluje i internetski portal, a u planu je i pripema obiteljske televizije koja će njegovati kršćanske vrijednosti.

Nakon filma, publika se je u gradskoj galeriji KIC-a pogledala i izložbu fotografija stradalih branitelja Hercegbosanske županije u Domovinskom ratu. Izložbu je otvorio ratni gradonačelnik Tomislavgrada, gospodin Mijo Tokić, koji je ujedno pozdravio nazočne, a osobito obitelji poginulih hrvatskih vojnika čije su fotografije izložene, sve pripadnike udruga proisteklih iz domovovinskog rata i pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane.

- U ovoj prostoriji najbolji govor je duboka šutnja. U Velikom smo tjednu kada smo svi pozvani i obvezni promišljati o svome životu i životu uopće, o svojoj ljudskoj sudbini. Vidjeli smo kako su na ova velika pitanja odgovarali u maloprijašnjem filmu „In odim fidei - iz mržnje prema vjeri". Jedan od govornika je rekao da hercegovački franjevci nisu ubijeni samo iz mržnje prema vjeri nego i zbog toga što su bila duhovna i intelektualna elita hrvatskog naroda ovog kraja, tog vremena. Reče jedan govornik filma: „Htjeli su ubiti u pojam, ne samo njih, nego ubiti i narod koji su vodili". Mi živimo u prostoru i vremenima kada nam se to stalno događa. Žele nam ubiti slobodu, zatrti slobodu i identitet. Tako se dogodilo i 90-tih godina prošloga stoljeća. Nekima se činilo, a to su čuvari bivšeg sustava, JNA i velikosrpski imperijalisti,da je najbolji trenutak da to učine zauvijek, jer bili smo apsolutno nespremi, bez vojske, bez međunarodnog priznanja, bez oružja, ali nisu računali da imamo srce više od života. Najbolji među nama umirli su stojeći ili u borbenom položaju, braneći hrvatski narod, braneći naše pravo na slobodu, braneći naše pravo da po svom živimo na svojoj zemlji. Dakle, odgovorili su na najbolji način na koji treba odgovorit na svoje životne zadaće. Dali su život za nas, za svoje najbliže, za najveće vrijednosti: Slobodu, Boga i Domovinu. "Navik on živi ki zgine pošteno!"

Kakav će plod nikunut iz njihove žrtve? U filmu se reče - krv mučenika rađa samo velike plodove, nadam se da u nama i mladoj generaciji niče toliko ljubavi da će ideali za koje su se borili ovi vojnici živjeti vječno. Naša je obveza i zadaća sjećati se svojih mrtvih, svojih junaka. Po tome se cijeni naša moralna veličina i naša kultura. Ova izložba čin je naše zahvalnosti i nadam se da je ovo samo početak jedne buduće tradicije, da ćemo se na najdostojanstvenije načine sjećati onih koji su dali život za nas. Više ljubavi po Kristvoj nauci nema nego li svoj život dati za brata svoga, za bližnjega, kazao je Mijo Tokić.

Nazočnima se prigodnim riječima obratio i gvardijan Franjevačkoga samostana u Tomislavgradu, fra Ante Pranjić.

- Stari Grci, koji su bili pogani, svake bi godine priredili izložbu svoji hrabrih momaka, heroja i doveli bi svoju djecu da im kažu - gledajte kakvi trebate biti. Kada gledam ovih 260 mladih života, pomislih, pa trebalo bi ovdje dovesti svu školsku djecu da vide i reći im - sinko isplati se za domovinu dati svoj život. Teške su činjenice i domovinskoga i 2. svjetskog rata a da ne bi mislili na njih. Kad se malo prisjetimo svoje prošlosti i povijesti, pa Hercegovina i Duvno dali su više od jedanaest i pol tisuća pobijenih na ovim prostorima. U našoj duvanjskoj općini je stradala cijela jedna župa, 2.050 katolika, 268 pravoslavnih vjernika i više od 30 ljudi islamske vjeroispovijesti. Kako je ogromna ta žrtva i kako puno znači! Svaki ovaj mladi život bila je jedna obitelj u mogućnosti a to znači još četiri člana u prosjeku. Što će niknuti iz tih žrava? Film nam kaže da je od pobijenih fratara niklo puno više novih fratara. Hoće li od ovih pobijenih momaka stvarno doći generacija koja će puno više cijeniti i ono što pripada našoj domovini, našem narodu i našoj kulturi. Dakle, to bi trebalo misliti i to je očekivati. Pokušavam sam sebe postaviti pitanje što je to moj zadatak prema ovim žrtvama i moj zadatak prema onim povijesnim žrtvama prije 70 godina koje smo gledali u filmu. Povijest kaže da narod koji zna cijeniti svoje pokojne i poštivati svoje mučenike pokazuje visinu svoje kulture i civilizacije. Nastojmo povećati tu razinu poštivanja, pozvao je fra Ante.

Nazočne je pozdravio i kustos galerije, gospodin Tomislav Vučemil izrazivši nadu da će na razini županije uskoro biti izgrađen memorijalni centar u spomen na poginule branitelje u domovinskom ratu.

Na koncu dodajmo da su u svečanosti otvaranja izložbe sudjelovali i učenici Osnovne glazbene škole Tomislavgrad, izložba ostaje otvorena do kraja travnja.

Zora Stanić/TC