Mojoj majci umjesto diplome

Često mi kaže: Samo o ćaći pišeš, mene ko da nema.
Ne zna ona da ja pišem upravo o onima kojih često nema.
Što ću pisati o tebi kada sve obavimo u četiri oka, čim dođeš po mene na kolodvor kad izbijem iz Mostara.
Izvadi mi kutiju cigara iz torbe i kaže: ''Evo ti, pička ti materina, znam da nemaš pribijene.''
Uvijek sam joj zamjerala što me ne štiti prid ćaćom ko što rade ostale matere. Vazda me je izdavala.
Kad sam prvi put dobila predizbačaj u školi, 'ladno je uzela mobitel, nazvala Petrusinu i rekla:
''Petre, dite su ti danas pročitali u obavijesti u školi.''
On je, sav pun vjere u svoju predivnu kćer upitao: '' Jel to opet osvojila nekog Šimića?''
''Osvojila je predizbačaj i tri keca, evo ona – evo ti, ne do ti Isus da bi je branio.''
Plakala sam u njezinom krevetu kad me onaj iz trećeg razreda nije doživljavao.
''Jebo ti on mater.'', rekla bi, a onda me zagrlila i kazala: ''Proći će sine.''
Davala mi je svoj mobitel da ga trznem sa skrivenog.
Zove me sine.
''Sine'' zove i mog brata Ivana,ali i Mateu, i Tonku i Andrijanu, i Mašu. I Lavoslavu. I Maricu.
Za svaku situaciju koja se nije dogodila ona ima scenarij.
Ako se ne javim na mobitel u podne ona odmah pretpostavi da spavam.
Ako se ne javim na mobitel u tri popodne ona odmah pretpostavi da mi je mobitel u stanu, a da ja već pet sati sjedim u kafiću.
Ako se ne javim na mobitel u osam navečer, ni u devet, uvjerena je da me je otela skupina islamskih ekstremista ili neka skupina koja se bavi trgovanjem ljudima.
Ako se vratim iz grada u ponoć odmah se ustaje i pita: ''Jadna ti sam šta ti je se desilo, kud ćeš ranije?''
Ako se vratim iz grada u pet ujutro ona se odmah ustaje i pita: ''Jadna ti sam šta ti je se desilo, di si do sada?''
Bila je i ostala jako lijepa žena.
Kad se udala za mog tatu, i prvi put prošetala kroz dernek u Seonici komentari su glasili otprilike ovako: ''Bogati, šta li joj je Petrusina slago?''
Rodila me je sa 21 godinom.
Dala sve od sebe da me odgoji, ne znam šta ju je zajebalo na tom putu.
Subotom popodne sjedi za šivaćom mašinom i skraćuje moje suknje i sužava haljine.
Subotom navečer, nakon što je tri sata preklinjem da mi dadne auto, vozi mene i sve navedene dame koje zove 'sine' u Bubbles.
Skraćiva nam hlače, dijeli savjete, i sve to naplaćuje u mimozama.
Ne popušta, ali olakšava.
Ne uvjerava me da sam najljepša. (A znam da to misli)
Ne uvjerava me da sam predodređena za velike stvari. (Znam da žali što možda i jesam ali od tog nema ništa.)
Žuga mi zbog lijenosti i manjka upornosti.
Ali u nekim stvarima se popravlja:
Više ne žuga zbog plastičnih tangi u prljavom vešu.
Više ne broji moje cigare.
Drugačija je od ostalih matera, zato što je moja mater.
Nema patološku ljubav prema mom bratu, iako je on genijalac i primjer diteta, a ja svjetska tuka po mnogo čemu.
Više ne govori: ''Gospe moja šta si u njem vidila'' kad joj u vožnji gradom pokažem nekog šanera.
Napravi rukama sve što ja mogu samo zamislit, i već me deset godina uči kako prišit dugme na košulju.
Ne priča nikad o susjedama, tetkama i strinama.
Navukla se na fejs u zadnje vrime.
Dok razvija pitu, iz laptopa razavije Andreu Bocellija.
Kaže često, ti ćeš biti uspješnija od majke.
Vraga. Neću biti ni blizu.
Neću ja nikad moći voljeti neku bezobraznu, rastrošnu, i otkačenu djevojčicu koliko ona voli mene.
Kažu ljudi: Jedna je majka.
Ma kakvi, majki ima puno. Svakakvih.
Jedna je Bovka.
Da, mojoj majci umjesto diplome. Bit će i diploma, majko, valjda ćeš moć odat od starosti da dođeš na promociju. Volim te.
(Slika nam je odavno i kritične smo na njoj, al to nije bit ovoga. Hvala.)

Marina Radoš/www.tomislavnews.com
NAPOMENA: Tekst nije lektoriran, prilagođen je duvanjskom čitateljstvu!