Marina Radoš: Pismo majci

Plakala sam taj cijeli dan u vrtiću, bez snage da se pobijem. Hrenovke su bile grozne. Plava švabska djeca su me ignorirala. Govorili su da sam muško jer sam bila ošišana na tutu.
Kad sam te ugledala na vratima postala sam jača od svih.
Došla si po mene. Činilo se da me izvodiš iz pakla u kojemu smrde tempere i ljepilo za papir.
Kada nisam imala nikoga, imala sam mamu.

Majka, mother, kažu najljepša riječ u engleskom jeziku.
Majka - i na ćirilici i na latinici isto.
Majka - rimuje se s bajkom.
Majka, ona teretna žena koja zvoca na sve naše greške, a živi u nama. Izvire iz našeg lica u odrazu ogledala.
Majka, ono biće koje nikada ne možemo shvatiti i ono biće u koje se pretvaramo kako godine odmiču.
Majka, ona žena koja nas tjera da začepimo nos i pojedemo mahunu umjesto paštete.
Majka, ona kuharica koja nam nedostaje kad dodije pašteta.
Majka, ona božja cicija koja ti ne da kupiti maskaru u osmom razredu.
Majka, ona žena koja će radije kupiti tebi nego sebi.
Majka, ona materesina, koja nas pošalje po šipku kad zaslužimo degenjek, a mi inteligencije izaberemo najtanju.
Majka, ona mama koju huja prođe dok ti otkineš šipku i popneš se u kuću.
Majka, ona dosada koja ima teoriju o povezanosti mokraćnih kanala s betonom.
Majka, ona mama, koja ti s balkona baca jaknu, džemper, loptu, barbiku i dvi kune za snjeguljicu jer se tebi ne da popeti.
Majka, ona žena koja nam skida temperaturu rakijom po čitavu noć.
Majka, onaj igrač na drugoj strani kad se pridobije ćaća.
Majka, jedini igrač na našoj strani uvijek i zauvijek.

Danas imaš 45.
I ništa se nije promijenilo. Dođeš po mene i do mene kada plačem bez snage da se pobijem. Kada su hrenovke grozne. Kada neka velika zla djeca napadaju.
Poslala sam ti neko cviće, donit će Cvjećarna Mija.
Sretan ti rođendan.
Ekstra si mater.
Auto ti je na rezervi.

Marina Radoš