Ljutnji Duvnjaka nema kraja: Gdje su naša djeca?

Javno je objavljena i lista stipendista, pa sve izgleda transparentno. Znakovito je, međutim, da na toj listi, među stipendistima iz Mostara, Livna, Rame, Stoca, Širokog, Ljubuškog, Posušja, Čitluka... nema ni jednog studenta iz Tomislavgrada. Zašto?

Možda nisu znali

Možda duvanjski studenti nisu znali za natječaj, možda nisu imali vezu za stipendiju, možda nemaju afiniteta prema “strujnim zanimanjima”..., ali je skandalozno da ni jedan student iz Tomislavgrada nije dobio stipendiju EP HZ HB-a. Zaista čudno ako se zna da EP HZ HB posljednjih nekoliko godina vodi žestoku kampanju da se na Duvanjskom polju sagradi najveća termocentrala u BiH koja bi radila na lignit iz Duvanjskog polja.

I koja bi proizvodila duplo više struje od svih aktualnih kapaciteta. Ta ista EP HZ HB-a obećava zapošljavanje domaćih ljudi, što je normalno. Jer, domaći čovjek tu bi imao kuću i stanište, pa je najjeftiniji za tvrtku. Ali, na listi stipendista EP HZ HB-a ipak nema ni jednog Duvnjaka. Kada sam ove podatke priopćio na maturalnoj zabavi moje kćeri, roditelji njezinih školskih prijatelja i prijateljica burno su i s negodovanjem reagirali.

Tko ne bi uzeo stipendiju? Tko je provjerio da moje dijete nije sposobno? Znaju li oni da u našoj gimnaziji ove godine maturu završava 150 gimnazijalaca? Jesu li svi oni glupi? Zar među njima nema ni jednog koji je vrijedan stipendije EP HZ HB-a? Mi za natječaj nismo ni čuli! Moj sin ima peticu iz matematike čak kod profesora Đinde, a ne može dobit’ stipendiju Elektroprivrede.

Osobno mi je drago da su stipendiju dobili Jelena Čule iz Mostara, Katarina Mihaljević iz Livna, Ivana Dropulja iz Žepča, Jelena Čavar iz Širokog, Boris Vukić iz Travnika, Kristina Džajić iz Ljubuškog..., ali je nepravično što nitko iz Tomislavgrada nije dobio tu istu stipendiju, a vrlo glupo od EP HZ HB-a što nije u sklopu svoga najjačeg projekta, izgradnje termocentrale Kongora, u tu kvotu uključila ne jednog, nego trideset studenata.

Predstavnici EP HZ HB-a i poslije ovog natječaja stalno obilaze duvanjski kraj i obećavaju nesretnom stanovništvu zapošljavanje i sve druge Božje milosti. Da ne bi!

slobodna dalmacija