Kako je Tomislavgrad postao najtoplije mjesto u Europi?

Evo, malo prije sam gleda vijesti na ARD-u, kad tamo u vremenskoj prognozi pokaza kartu Europe, a na karti napisano samo TOMISLAVGRAD 40 stupnjeva, veli mi Ante.

Uvjerio sam rođaka da se radi o nekoj greški i zabuni, jer u Tomislavgradu, koji leži na 900 metara iznad mora, naprosto se živa u termometru ne može tako visoko dići. A onda sam nakon nekoliko mjeseci otkrio kako je i zašto Tomislavgrad postao najtoplije mjesto u Europi.

Tomislavgrad (Duvno) i Livno stalno su u nekim susjedskim prepirkama i podbadanjima. Svatko i u svemu nastoji istaći svoje adute spram susjeda, pa Livnjaci, između ostalog, hvale svoje mjesto kao toplije od susjednog Duvna, jer leži na nešto nižoj nadmorskoj visini. To je dojadilo Mati R. koji je mjerio temperaturu za državni hidrometeorološki zavod u Sarajevu. Mate pošteno izmjeri i dojavi, ali uvijek je ispadalo da je temperatura u Livnu za pet- šest stupnjeva viša. Zato je posumnjao u kolegu iz Livna da na svoju ruku povećava temperaturu samo zato da Livno bude puno toplije od Duvna.  Pa se napokon Mate bacio na isti posao. Ali nikako stići livanjsku temperaturu.

Jednog vrućeg dana pogleda Mate na termometar i vidi da se živa digla na 33 stupnja. Znao je da je u Livnu barem isto toliko toplo, ali nije znao koliko će njegov Škiljo iz Livna povećati temperaturu na svoju ruku. U prvi mah je namjeravao povisiti temperaturu u Tomislavgradu za tri stupnja, dakle na 36. A onda je bolje razmislio. Ako povećam za tri stupnja, opet će Livno biti toplije, jer će i Škiljo toliko povećati, a kod njih je barem stupanj toplije, razmišljao je Mate. I odlučio, za svaki slučaj, povećati temperaturu za čitavih sedam stupnjeva od stvarne. Kad se laže, nek se laže. Da se dokopati barem jednog toplijeg dana nego je u Livnu. Tako se dogodilo da je Matino izvješće prvo otišlo u Sarajevo, a potom obigralo Europu s Tomislavgradom u glavnoj ulozi.

Inače u procjeni topline ne bi se trebalo ravnati samo prema termometru, nego i subjektivnom doživljaju. Jer, Duvnjaci, Livnjaci, a da ne spominjemo Kuprešane, daleko teže podnose plus 30 nego Mostarci plus 40. Kao što Mostarci ili Ljubušaci kukaju da im je hladno na plus deset, kada Kuprešani zimi govore: Nu, je zažeglo.

Za razliku od niže Hercegovine, osjećaj vreline u Livnu, Tomislavgradu i Kupresu ovih dana podižu kamare drva ispred svake kuće. Pilati i cijepati drva za zimu povećava temperaturu na Matinih 40 stupnjeva. Pokojni Vlada Barbarić, koji je u Tomislavgradu živio 30 godina, na pitanje svojih Širokobriježana: Šta rade Duvnjaci?, odgovorio je: Tri miseca cipaju drva, a devet lože.


Četiri sam godine živio u Mostaru. I navikao na njihove vrućine. Ali nikada na njihove zime. Hladno im, brate u kućama. Kako neće biti kada oni kupuju drva u vrećama, a mi Dubvnjaci u šleperima. Oni sada ne znaju da će doći zima, a mi znamo. Dođem kod prijatelja, a on mi nudi deku, umjesto da naloži vatru. Kod nekoliko njih sam vidio kamine i u njima umjetna vatra. Zapravo svjetlo koje se prelama i stvara dojam vatrfe. A šporet hladan… Ništa ne može biti hladnije od hladna šporeta.

-Krenem ja na prijemni ispit za Strojarski fakultet u Mostaru, priča mi rodijak Iko. Naravno da je kod nas jutri hladno i da se uvijek nosi kaput sa sobom. Već u Širokom žega, pa ja kaput objesim preko ramena. I dok sam tako prešao od Kolodvora Carinski most, trojica su me neznanaca cinično upitali: Kad si šljego. Ja se vratim na autobus i upišem fakultet u Zagrebu. Tko će uvijek objašnjavati svakomu u Mostaru kad sam šljego?

Ova priča ima i drugu stranu. Ja, na primjer uvijek, pa i ovih vrelih dana, u autu nosim barem tri vindjake. Imam prijatelje iz Splita, Dubrovnika, Mostara, Ljubuškog… koji me posjete, pa često skoknemo do Blidinja, Kupresa, Studene… I zapijemo. A po noći zahladi, pa mi ih žao gledati kako se klupče i drhte. Ja ih onda pomutapim svojim kaputima, a oni zahvalni do neba. Godinama ih učim da ubace u auto kakvu jaknu, za svaki slučaj, ali oni naprosto ne mogu vjerovati da je na ovoj žegi i na Arktiku hladno. Duvnjaci pak znaju da je u Mostaru žega, ali ipak nose kapute. Od višaka glava ne boli. Uostalom, daleko se zgodnije sačuvati od hladnoće, nego od vrućine. Kad je hladno,  u naprosto se u kući naloži vatra, a sobom ponese kaput. No, što kad je vruće? Ne može jadni čovjek spavati u hladnjaku.