FOTO/VIDEO  Duvnjak Tade Šarić snimio pjesmu ‘Sanjam Hercegovinu’

Tade Šarić, nova pjesma
Duvnjak Tade Šarić koji živi u Australiji ovih dana snimio je svoju prvu pjesmu ‘Sanjam Hercegovinu'. Tade je inače profesionalni pilot koji već dvadeset godina radi kao instruktor letenja. Potječe iz duvanjskoga kraja, točnije iz Stipanića, a od 1995. godine živi i radi u australskome Sydneyu.

U obitelji njegovih roditelja rođeno je dvanestero djece od kojih je desetero živih, a on je jedno od trojki, uz brata i sestru. U ovome kraju obitelj Šarić poznata je po glazbi (Tadin nedavno preminuli brat Drago dosta svojih pjesma posvetio je rodnome kraju i o njemu rado pjevao) pa je samo bilo pitanje vremena kada će se i Tade pustiti u glazbene vode.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- U Sydneyu radim na građevini, a za pilota sam položio 1997. godine u Newcastlu i otada letim gotovo svakoga vikenda. Dozvolu za letenje imam za cijelu Australiju, a također imam i dozvolu za servisiranje na avionskim Rotax motorima. Letenje me je uvijek privlačilo, to sam sanjao još kao dječak. Obuka je bila zahtjevna i ne bih to želio ponoviti. Ipak, nije mi žao jer danas uživam u letenju. Moram ovdje kazati da želim letjeti i nad našim Duvanjskim poljem. Nažalost, to se još nije ostvarilo, stalno sanjam kako pokušavam letjeti iznad našega Duvanjskog polja, a u snu mi neki vjetar ili oblaci ne dopuštaju takav let.

Ovih dana snimili ste svoju prvu pjesmu. Kako je nastala i tko su autori stihova i glazbe?

- Tihomir Mišić. Riječ je o skladatelju koji dugo godina živi u Kanadi. Istini za volju, nije mi bilo ni na kraj pameti snimati pjesmu, ali zvao me moj prijatelj Ivan Iće Galić iz Brisbanea, rodom iz Hercegovine. Kazao je da imam lijepi glas i pitao je kakvu pjesmu želim pjevati. Želio sam s time pričekati, ali on je bio vrlo uporan i za mjesec i pol dana snimljena je ta pjesma. Sve je išlo spontano i na brzinu. Pjesma je završena na moj rođendan - 12. travnja pa me to, moram reći, obradovalo.

Kako je pjesma za sada primljena kod publike?

- Ljudi su oduševljeni. Imao sam razgovor s Ivicom Glamatovićem iz Hrvatskoga radija Sydney i predložio mi je da snimim videospot pa će vjerujem uskoro i to biti.

Namjeravate li se ozbiljnije baviti glazbom i zapravo jeste li kada ranije nastupali?

- Kako stvari stoje, nastavit ću ovim putem. Kupio sam profesionalnu opremu i u nju uložio dosta novca. Pjevao sam na koncertima s Darkom Domajanom i Džo Maračićem Makijem. ‘Našao me' Siniša Žunec na Facebook stranici i na Youtubeu nakon Vladinoga nastupa na X faktoru. Poslije se našao s Duškom Lokinom kojem je već ranije u Zagrebu govorio o meni kao dobrom pjevaču. Poslije sam sa Džo Maričićem i Darkom Domjanom nastupao na koncertima u Newastelu, Canberri, Melborneu i u Sydneyu. Uglavnom sam pjevao hrvatske zabavne pjesme - Oliverove, Thompsonove, a najviše Mišine, jer on je za mene kralj glazbe. U pripremi su četiri koncetra za studeni ove godine. Pristao sam se pridružiti i Zlatku Pejakoviću koji će tada nastupati u gradovima bliže Sydneyu. U međuvremenu pjevam po ovdašnjim hrvatskim klubovima i to uglavnom vikendom.

Ima li novosti u glazbenoj karijeri Vašega sina Vlade?

- Prije pola sata moj sin Vlado, kojega je naša javnost upoznala tijekom nastupa na australskom X faktoru, nastupio na jednome stadionu zajedno s desetak glazbenih skupina i često ga pozivaju na nastupe. Imao je razgovor s više menadžera, ali za sada još ništa nije konkretizirano. Uskoro ovdje dolazi jedna engleska grupa koja će mu nuditi da im se pridruži na turneji po Americi. Iskreno, mislim da je sve to lijepo, no on još vrlo mlad i kao roditelj se brinem kad nije pod mojom i majčinom ‘kontrolom', jer znate kako je mlade danas lako navesti na krivi put, a u svijetu u kojem živimo ima dosta toga čime se ne možemo pohvaliti pa i kad su u pitanju mladi.

Dolazite li često u rodni zavičaj, u Vaše Stipaniće i što Vas najviše vuče zavičaju?

- Od 1995. dolazio sam tri puta. Zadnji put je to bilo prije deset godina i ako Bog da, ako sve bude u redu, eto nas iduće godine u zavičaju. Ovdje mi je lijepo i dosta se družim s našim Hrvatima. Ipak, rodni zavičaj nedostaje, pogotovo u vrijeme velikih blagdana i teško je kad znaš da je na drugi svijet preselio netko tvoj, netko blizak, a ti nisi kod kuće. Nedostaje ti sve, i zrak i kamen. Ne može se to porediti s ovime u Australiji.

Izvor: Zora Stanić/Tomislavcity