Dino: ’Čini mi se da sanjam’

Što se Dina tiče, on od danas više nije u svojoj kući. Uz našu pomoć smješten je u hotel Tomislav gdje će boraviti idućih dana. Ljubazni vlasnici hotela, obitelj Ljubas, omogućit će mu redovne i besplatne obroke, a to čine već za neke sumještane u sličnoj potrebi.

U kontaktu smo i s Humanitarnom udrugom Kap ljubavi i fra Jozom Radošem Đokom. Tijekom dana predstavnici ove Udruge čuli su se s općinskim načelnikom Ivanom Vukadinom te vijećnikom Ibrahimom Kapetanovićem koji je, prema riječima tajnice ove Udruge, Dražene Perković, kazao da vjeruje kako je trenutno na raspolaganju jedan stan u vlasništvu Općine, a koji je inače namijenjen socijalno ugroženim osobama. Idućih dana znat će se točno kakva je funkcionalnost toga stana i treba li u njemu što urediti, namjestiti... Za sada je pretpostavka da bi Dino mogao biti smješten upravo u taj stan.

U svezi vaših brojnih upita oko otvaranja računa s ciljem pomoći ovomu mladiću, mogu reći da sam izrazila želju da u tomu slučaju humanitarnu akciju vodi Kap ljubavi. Očitovali su otvorenost i za takvu opciju. Ako se bude gradio novi dom za Dina, bit će otvoreni bankovni računi putem postojećega računa Kapi ljubavi s naznakom - Za Dina Numića. Ako ranije spomenuti socijalni stan bude ustupljen Dinu, novci bi s toga računa mogli biti rabljeni za iduću ili sličnu humanitarnu pomoć našim sumještanima ili drugim štićenicima Kapi ljubavi. U tomu slučaju objavit ćemo brojeve računa na našim stranicama i stranicama Kapi ljubavi.

I da. Dino zahvaljuje svima vama koji ste mu do sada pomagali na bilo koji način te svima vama koji će te to učiniti ubuduće.

Danas ga je lijepo bilo vidjeti čistoga, urednoga i radosnoga. Ni sam još ne vjeruje da je stvarnost sve ovo što mu se događa pa veli: „Čini mi se kao da sanjam."

Želim ovdje spomenuti i zahvaliti našem Duvnjaku Šteki, voditelju PC Prodex u Tomislavgradu, uz čiju je pomoć ovaj centar osigurao novu ljetnu obuću i odjeću kao i higijenske potrepštine za Dina, a izrazili su spremnost i na daljnju pomoć.

Bili su ovo naši početni i zajednički konkretni koraci u cilju pomoći za dostojanstven život jednoga sumještanina. Nadam se da u vašim srcima nema mjesta taštine i jala što imena nekih tvrtki i pojedinaca ovdje spominjem, a druga ne. Bitno je da smo voljeni pomoći, a na koncu neće biti problem objaviti popis svih dobrotvora u ovomu slučaj. Također, nadam se da će se idućih dana preciznije znati što će se u ovomu slučaju poduzeti u smislu konačnog rješenja Dininoga stambenoga pitanja, ali i da će održati danu riječ i opravdati naše povjerenje. U protivnome... Iskustveno znamo kako su svi početci vrlo teški. Tko bi se uvijek mogao vraćati na (iste) početke!?

Zora Stanić/Tomislavcity