Stolac: Mirko Papac - Legende još žive

...u bačvama, kad se sušnice ispune dimom i slasnim okusima mesnih proizvoda, e, tada putevi iz grada vode prema selu. Stara izreka veli: Hvali selo, a drži se grada.

Možda i jeste tako, ali i mi smo se jedne prohladne studenačke večeri koja je ispisivala ne financijske nego temperaturne minuse uputili iz grada Stoca u selo Gornja Duboka, na krajnjem jugoistoku stolačke općine.

Nakon 12 km kombinacije asfalta, betona i makadamskog puta stižemo u selo koje još uvijek odiše živošću. S radošću promatramo klasične prizore sela: bijela stada ovaca i koza, mlade janjce što su tek na svijet došli, mlade i stare čobane i čobanice, samo na prvi pogled mrke domaćine, koji vam nakon prepoznavanja izriču riječi dobrodošlice, te nakon "smirivanja" stoke pozivaju u svoje tople domove.

A mi smo stigli u kuću 83-godišnjeg još uvijek vitalnog starca Mirka Papca. Zagazio čovjek u 9-to desetljeće života i još se ne da. Čuva ovce i krave, vatra u šporetu još se nije ugasila. Nudi nas vrhunskim bijelim vinom i sirom. Meso se, veli, još nije osušilo. Stigla mlada s mora. Brudet - vrhunski.

A Mirko Papac, 83-godišnjak oduvijek je lijepo znao pričati. I sada. Dobro je informiran. Njegov tranzistor prati ga i danju i noću dok je budan.

Mnogo smo toga saznali od Mirka, daleko od grada i modernih prometnica. Na žali se da mu je teško, tek noge ga ponekad bole. Posebno hvali sadašnjeg papu Franju. On je zasigurno neki veliki božji znak. U priču se povremeno uključuju njegov sin i nevjesta.

Nebeski putnik mjesec već je bio dobro odjahao nebom, kada smo se od Mirka uputili prema Stocu. U ušima su nam odzvanjale njegove riječi i upitanost što će biti sa hercegovačkim selima.

U Gornjoj Dubokoj zamijetili smo da se i nešto mlađa generacija bavi stočarstvom i zemljoradnjom.

U ambijentu pozne jeseni osjetili smo istinski povratak prirodi i zadovoljstvo ljudi koji žive od svoga rada. A o idili sela u jesenje predvečerje nek slike govore. A mi smo uistinu bili sretni što smo bili gosti kod Mirka Papca u Gornjoj Dubokoj. Legende još žive.

I.Raguž/Stolac.co